Štandarac na Pjaci meni će nedostajati možda i više nego Kuzmi Kovačiću. U ljetnim večerima uzeo bih u dućanu iza ugla u Zadarskoj malu cigaru, a u kafiću dupli espresso, pa sjeo na mramor još topao od sunca i gledao turiste, pijanu i bučnu englesku mlađariju, austrijske bajkere, talijanske jedriličare, američke penzionere, arapske prinčeve, meksičke hodočasnike i danske lezbijke, misleći kako možda i nije sasvim budalast onaj stih Tonča Petrasova Marasovića uklesan sa zapadne strane postolja za zastavu, ono da ne treba nikamo ići i nigdje drugdje tražiti jer sve što jest i tu je.
Psi su prilazili da me pozdrave, mačke se šuljale oko mojih nogu, dječaci umazani sladoledom znatiželjno su gledali moj šešir. Štandarac na glavnom gradskom trgu bio je moje omiljeno mje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....