Nakon što su temeljito prekopali i istražili istočnu stranu Zlatnih vrata u potrazi za temeljima osmerokutne kule Dioklecijanove palače koju su rastavili Venecijanci u 17. stoljeću kako bi izgradili nove zidine za obranu od Turaka, a rimske klesance ugradili u crkvu Santa Maria della Salute, arheolozi istražuju zapadni dio, te potom slijedi prava atrakcija – utvrđivanje praga zatrpanih Zlatnih vrata.
U ovom dijelu pronašli su znatno manje nego na nasuprotnoj strani.
– Premda su u prošlosti sporadično otvarane arheološke sonde, područje oko Zlatnih vrata nikad nije sustavno istraživano. Spustili smo se 2,6 metara ispod današnje površine tla do temelja baze osmerokutne kule koja je stajala na tom mjestu. Očekivali smo velike blokove baze kao na istočnoj strani, ali ovdje ih nema, sve je detaljno počišćeno prilikom demontaže kule u 17. stoljeću. Ipak, pronašli smo izvanredno sačuvan odvodni kanal za oborinske i otpadne vode, jednako kao i na istočnoj strani koji su se spajali na glavni kanalizacijski kanal u palači i odnosili višak vode u more.
Pronašli smo i velike obrađene kamene blokove koji su bili ugrađeni u podnožje kule, kao i podnicu od antičkog betona. Taj je beton izvanredno sačuvan što svjedoči o umješnosti rimskoga graditeljstva. Nađen je i zid srednjovjekovnog samostana benediktinki.
Geolozima je zanimljiv nalaz u sjeverozapadnom iskopu jer smo pronašli izvorni zemljani sloj, koji nije tupina kao što je na većem dijelu splitskog poluotoka, nego crvena glina – ispričao nam je arheolog Zvonimir Kita, voditelj istraživanja iz tvrtke "Temenos", dodavši kako nije pronađeno ni puno sitnih nalaza, osim nešto keramike, za razliku s nasuprotne strane glavnog ulaza u Palaču, gdje su našli nekoliko grobova.
Mokrenje po rimskim blokovima
Prilikom radova, prebačeni su veliki kameni ukrašeni blokovi, koji su stajali neposredno uz zidine u veoma nedostojnom stanju; po njima su mokrili i građani i njihovi ljubimci, a zbog grmlja i tame, bio je to "vrlo zgodan" priručni nužnik.
– Stvar je buduće prezentacije što će biti s tim masivnim ulomcima. Kao arheolog i građanin, mogu samo reći da su bili izloženi nedostojnom odnosu. Prema monumentalnosti i ukrasima očito je da su pripadali kićenim dijelovima Palače, ali teško je sada razabrati gdje što spada, to bi moglo biti predmet budućih studija. Što se tiče aktualnih istraživanja pronašli smo i jedan antički ukrašeni nadvratnik koji je u nekom trenutku postao prag vrata – kaže arheolog.
Kako smo naveli, nakon ovog istraživanja na redu je najatraktivniji, središnji dio prostora. Austrijski arheolog i arhitekt George Niemann početkom 20. stoljeća istraživao je središnji dio lokaliteta i utvrdio kako prag Zlatnih vrata leži 1,4 metra pod zemljom, što znači da je otvor puno viši – točnije, na nižoj koti – nego što je danas. Zlatna vrata bila su do druge polovine 19. stoljeća potpuno zatvorena, a otvorila ih je austrougarska vlast.
"Niemannova visina" sada je vidljiva kad je ostao samo granitnim kockama prekriven prolaz do vrata, kojem se pri dnu, dakle na oko metar i pol dubine vidi presjek prijašnjeg popločanog puta. Bit će zanimljivo pratiti raspravu o tome može li se prezentirati izvorna visina Zlatnih vrata, kad ih uskoro stručnjaci i građani prvi put za svojih života vide – uživo i u punoj visini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....