Tako je to u životu, najcjenjenije su one stvari koje nastaju u borbi, u muci. Nema boljeg primjera od adventskog momenta iz centra grada, predivnih jaslica iz Kapelice sv. Arnira kraj Grgura, taman preko puta Đardina.
Onih jaslica smještenih iza stakla kapelice o kojima od postavljanja, evo već i nakon paljenja druge adventske svijeće, svi pod Marjanom pričaju. Nema prolaznika ni domaćeg ni stranog koji pred njima ne zastane s guštom. Nema ni dana kod splitskog akademskog kipara Nene Mikulića, autora ovog djela, u kojem se ne prisjeti kakvu je tešku muku prolazio dok ih je radio. Ma što muku, malo je to reći, to je bila golgota.
Počeo ih je raditi zdrav, a završio u ognju temperature koja se nikako nije htjela spustiti. Neno je čovik od riči, bez obzira na stanje u kojem se nalazio, nije želio iznevjeriti splitski puk. Jer kakav bi to bio Božić bez jaslica, a još k tome tako posebnih? I drž‘-ne daj, digni se, muči, kreni, ne daj, ubrzaj, radi, teši, bojaj. Neno je usprkos svemu minutu do podne napravio svoje sjajno umjetničko djelo. Pobijedio je Grinča koji je Splitu došao ukrasti Božić. Ali ne, ne, nije uspio. Ovo je priča o splitskom prkosu i jednom posebnom Adventu koji je naš grad nakon puno godina oduševio svojim blagdanskim uređenjem.
- Bilo je gadno. Počeo sam raditi zdrav. Onda me počela hvatati slabost, temperatura, nemoć, znaš ono kad ti tijelo pokazuje da te hvata bolest, možda gripa, korona. A ne smiš leć, stat pa sam problem rješavao s nekoliko lekadola dnevno. Počeo sam uviđati kako se situacija mijenja, ali na gore. Događala mi se ko neka osobna kalvarija. Što je bilo najgore, atelje mi se nalazi na Pujankama u kojem radim obradu drva, a ja sam se osjećao toliko loše da sam jedva stajao na nogama.
Ali u svom tom stanju svako jutro bi sjeo u auto, radio u ateljeu cijeli dan i navečer se sa skulpturama vraćao doma. Doma sam na njima obavljao fine radove. Kako mi se stanje pogoršavalo, otišao sam na pregled, di mi je utvrđena upala pluća. Već tada me totalno oborila.
Toliko da sam par dana potpuno bio izbačen iz pravog radnog stanja. Kažem ti, teška golgota. Nešto me u tom trenu navelo na žrtvovanje, stvaralo mi još veću težinu, muku, ali i izvlačilo iz mene snagu kreacije. Stvorilo mi je dišpet, volju, mobiliziralo me da jaslice napravim još bolje nego što sam mislio. Bila je to brutalna borba – kaže Neno.
Zora je pazila na njega
Za nešto što bi inače radio četiri mjeseca imao je nepuna dva. U njega je ušlo šest skulptura, Marije, Josipa, Isusa i tri ovce. Kako bi uspio sve stići na vrijeme, paralelno je radio skulpture Josipa i Marije. U pomoć mu je stigla i sestra Zora, koja je na sebe preuzela svu brigu oko kućanstva, pazila ga, olakšavala mu život. Bilo je ugusto.
- Skulpture sam radio isto kao i sve ostale, od odbačenog drva. To je drvo, primjerice, od starih stolova, štoka od vrata, fronti ormara... Suho, uredno, zdravo, podatno za oblikovanje. Ove jaslice imaju za mene posebnu priču. Nastale su od mog namještaja sačuvanog iz starog stana.
Primjerice, od stola koji je bio pokriven plavom bojom, ostataka rada dok sam još bio na Akademiji. Ta plava boja vidljiva je na Marijinu velu. Ušli su u njih i dijelovi ormara i polica koje je radio moj pokojni brat. Zato za mene imaju posebno značenje dojam, u njih je utkan dio mene, moja intimna priča - veli Neno.
Ljudima je zanimljiva i Josipova skulptura visoka oko 120 centimetara. Marija ima 112. Isusa je Neno napravio kao realističnu pravu bebu, dužine 40-ak centimetara. I što je zanimljivo, prije nego je krenuo s radom, dobro se se za njega pripremio. Proučavao je slike svjetskih autora Rembrandta, majstora visoke renesanse Da Vinchija, Rubensova sakralna djela. Inspiraciju za splitske jaslice našao je u vrhunskim djelima sakralne umjetnost. Inspirirali su ga i freske našeg Ive Dulčića.
- I ono što me posebno takne, to su ljudi i poznati i nepoznati, brojni moji kolege. Zaustavljaju me na cesti, čestitaju mi, kažu, bravo, Neno, predivne su. Kažu mi to i u banci, i u dućanu, i u šetnji. Moram vam i sam priznati, naš grad je ove godine prekrasno uređen. Nakon dugo vremena imamo nešto posebno - veli Neno Mikulić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....