Baš zbog ljudi poput Željke Splićani ne smiju odustati od svoga grada! ‘Zimi se često zaključam, bude jezivo, šteta...‘

– Ni ustanove, ni građevine, ni kamen ne mogu vratiti život u centar, to mogu učiniti samo Splićani! Pozivam ih da dođu, da makar prošetaju po centru s obitelji, jer ima nas još koji smo tu. Ne smijemo dopustiti da grad utihne, trebamo poticati male poduzetnike, a kad se vrate ljudi, doći će i novi poduzetnici.

Sjećam se mladosti, kad bismo se spustili u centar, nije nam uopće bilo važno što je otvoreno. Sastali bismo se bez dogovora i bez mobitela. Spremiš se, obučeš se, dođeš i ideš s ekipom kroz kale. Pjaca je bila krcata ljudima, pjevalo se i plesalo, i za to nam nije trebao poseban povod. Prije gotovo 30 godina počela sam raditi u Marmontovoj, kasnije u Marulićevoj, Bosanskoj, i sjećam se da bih se nekada i naljutila jer ne bih stigla otići uzeti marendu. To je bilo ...