Jednom mi je rekao jedan stari fratar: "Kad god čujem da svira hitna pomoć, ja se pomolim u sebi: Bože, na pomoći budi onome koga spašavaju. A blagoslovi i medicinare!"
Ako stanujete u blizini splitskog Kliničkog bolničkog centra na Firulama, vrlo često biste trebali izgovoriti ovu nečujnu molitvicu, a kad se sirenama na cesti priključi i lepetanje medicinskog helikoptera, gotovo svakog časa. Hitna pomoć je nešto što shvaćamo zdravo za gotovo, tu je i priskočit će kad bude trebalo. Ali malo tko se pita kako taj sustav izgleda iznutra. Nipošto nije: padni s romobila, nazovi i oni stižu, pa te vode u bolnicu. Riječ je o velikom, složenom organizmu koji se iz Splita "dobacuje" po cijeloj Hrvatskoj i mnogo dalje, sve do Njemačke, Ukrajine i drugih država. Zapravo, sve je ondje veliko: i srce, i volja, i trud. Malen je, skučen i neprimjeren samo prostor, "privremen" od 1974. godine, u kojem ovi ljudi rade 24 sata svakog dana u godini. Ljeto je vrijeme kad imaju najviše posla, a ovog vikenda je i Ultra, tri noći kad "hitnjaci" ne spavaju.
Rano izjutra na ulazu u Zavod za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije dočekao nas je ravnatelj dr. Leo Luetić. Prvo što se zapazi na mjestu na kojem bi se sve trebalo odvijati brzo jest gužva. Do ulaza u Hitnu je ulaz za Centralni laboratorij i Polikliniku. Svake sekunde ondje stižu privatni automobili, taksiji, turistički kombiji, motorini… Miješaju se s vozilima hitne pomoći, kojima je iznad svega potreban brz dolazak i odlazak...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....