Kada se svi punti zbroje stanovnike centra grada najmanje boli briga za sve zaplete dignute oko nesretnog štandarca. Važnije je njima pitanje umrlog sata na splitskoj Pjaci, metafori za sve muke s kojima se već dugo bore. Poruke koje su posljednjih dana osvanule na i oko Pjace jasno pokazuju koliko je njima puna kapa ideoloških prepucavanja i već vrlo aktivne predizborne kampanje. U jeku nedjeljne akcije spašavanja štandarca brojni su nam Getani rekli kako njih puno više od uklonjenog rada Kuzme Kovačića, brine sudbina kamenih ploča iz Bosanske ulice koje je pali štandarac porazbijao u subotnjoj noći. Osnovno im je pitanje tko će za to odgovarati. Tko će platiti kaznu? Tko će odgovarati za kamenocid? Tko će platiti obnovu, ali i saniranja puknute cijevi iz koje je u subotu navečer buknula bujica koja je preplavila centar?
– To je osnovno pitanje, kao i ono tko će odgovarati. Grad je sve inicirao, hoće li sam sebi poslati prijavu, sam sebe kazniti zbog štete? To nas zanima. Nas zanima kada će se pokrenuti davno umrli sat na Pjaci, ni to ne mogu i ne žele riješiti. Zanima nas kada će početi uređenje bedema. Zanima nas kako će se početi popravljati napuknute ploče, koje su više puta razarane i već postaje opasno za hodanje – trebamo sustavni pristup, a ne krpanje? Nas zanimaju naši problemi, ne njihove borbe za vlast. Ovi grafiti koji su osvanuli tijekom zadnjih štandaračkih dana to jasno pokazuju. Oni pokazuju da mi iz centra grada, Getani, tražimo nešto bolje od ovoga što imamo – veli Marin Krpetić, predsjednik udruge "Get".
Trakavičaste epizode
Po pitanju štandarca on je ovakvog stava, čovjek, Kuzma Kovačić, dobio je sudsku odluku koju Grad mora ispoštovati. A sve one trakavičaste epizode koje su nastale poslije toga, na kraju su rezultirale gubitkom novaca na više razina. Iza svega toga, kaže Krpetić, došlo je i ono najgore, podijeljenost među ljudima koja razara umjesto da stvara. Stava je da onaj tko upravlja gradom treba biti sposoban i racionalan, gledati unaprijed. Na kraju krajeva, kaže, sve što je posijalo sjeme razdora, taj datum koji se uklesao na spomenik, već ionako postoji nekoliko metara dalje, na zapadnom zidu Gradske vijećnice.
– Na zapadnom zidu Stare gradske vijećnice stoji nekoliko ploča, ona Domovinskog rata, oslobodilačka iz 2. svjetskog rata, Torcide, iza je partizanska i još jedna posvećena Židovima, jedna do druge, u mirnom suživotu. I nitko od toga nije pravio problem. Netko tko vlada gradom mora vladati prvo sobom, mora provoditi Plan upravljanja jezgrom, a ne se baviti politikantstvom kako bi provukao kroz dokumentaciju sebi bitne projekte za izbornu kampanju. Bolje bi bilo da novce utroše na nešto opće korisno, kreativno, na inkluzivnost, prihvaćanje drugih. 16 ruku imaju za nešto bolje, ali ne, oni idu u pravcu rušenja – kaže Krpetić.
Spominje pritom i akcijske planove Plana upravljanja, dokument prije dvije godine usvojen na Gradskom vijeću, iz kojeg se izvlače stavke više vezane za restauriranje nego za život. Krpetić se pita je li rušenje Kovačićeva rada shvaćeno kao dio plana za revitaliziranje gradske jezgre.
– Kameni ostatak na mjestu nekadašnjeg štandarca je spomenik njihova mandata. Kamenje zaštićeno žicom oko kojeg se pale svijeće, građani rade selfije. To su ostavili za kraj, taj krš i ruševinu. Nasuprot njima stoje grafiti i ljudi koji tu žive i viču pa dajte stanite više, popravite sat, dokle više – ističe Marin Krpetić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....