Damir Šarac: Korešnica bi moglo biti naše, splitsko Špansko. E, moglo bi, ali ovo je Split, nama je nered najmiliji...

Prošle jeseni proveo sam pet, šest dana u zagrebačkome naselju Špansko. Iz splitske perspektive – na kraj svita. Znate gdje je kad ni tramvaji ne voze tamo, nego hvataš buseve, skoro sat vremena vožnje iz centra. Ali kvart izgleda kao iz snova; građen je većinom sedamdesetih i osamdesetih godina, a dovršavan do dvijetisućitih. Prvo što ti upadne u oči velike su zelene – u nas bi se reklo "neiskorištene" – površine, travnate ledine, obrubljene drvoredima.

Ne znam bi li se u cijeloj Dalmaciji uz more mogle pronaći takve poljane na kojima netko tko je poželio ne bi uspio natakariti kakvu zgradu. Kako mi, kad smo u Zagrebu, samo kolamo po centru grada, bila mi je neobična želja da se u Španskom zadržim, da ne idem "u grad". Jer zapravo nemaš potrebe. U tom Španskom, naselju s nešto više od dvadeset tisuća stanovnika, imaš sve što ti treba u kružnom dijelu niskih stambenjaka: igrališta, parkove, tržnicu, sportske terene i zatvorene prostore za fitness i ostalo sportiranje, bazen, knjižnicu, vrtiće i osnovnu školu, kafiće, restorane, apoteke, ambulante…Cijeli jedan grad osmišljen planski i humano.

U Dalmaciji, a posebno u Splitu, nema takvog naselja. Najbliži bi mogli biti Split 3, Trstenik i Križine, no to je sasvim drugačija zamisao – četvrti su to visokih zgrada, s neproporcionalnim rekreacijskim zonama, manje je kaotično nego u ostalim splitskim kvartovima, ali ipak se beton diže visoko u nebo. Mi se volimo gužvati – pa da je Špansko prije pedesetak godina izgrađeno u Splitu, svaki onaj milimetar slobodne, zelene ledine bio bi do danas "interpoliran"; gdje god se može, ugurale bi se zgrade. Tako da se to ne da ni zamisliti.

Bedem od kuća

E to Špansko – a ima još nekoliko sličnih naselja u glavnom gradu – palo mi je na pamet kad smo nekidan ponovno objavili simulacije projekta Korešnica, koji je osmislio i na natječaju s njim pobijedio ugledni zagrebački arhitekt Hrvoje Njirić. Zamislio ga je, za naše pojmove, kao naselje budućnosti, na periferiji, puno bližoj centru nego što je Špansko.

Na 15 hektara 1141 stambena jedinica za oko četiri tisuće stanovnika, priuštivih stambenih zgrada ne viših od tri, četiri kata, na državnoj zemlji. Od bure bi ga štitio "sjeverni bedem" kuća i stabala. Kroz kvart bi tekao prirodni potok, ucrtani su trgovački centar s otvorenom tržnicom, crkva i pastoralni prostori, knjižnica i čitaonica, ambulanta, vrtić, podzemne garaže, javni parkovi, a u prizemlju stambenjaka poslovni prostori i ugostiteljstvo.

Državne parcele na Korešnici na kojima bi se trebali graditi priuštivi stanovi

Duje Klarić/Cropix

Na 3D projekcijama izgleda kao naselje iz snova, kakvo nemamo, a sva je prilika da ćemo ga teško i imati. Premda je u splitskom GUP-u označeno još davne 1968. godine, a od tada i u svim ostalim generalnim planovima, osim planiranja i lijepih sličica, nismo mu se baš primaknuli.

Teško da će se ikad provjeriti je li točna pretpostavka dugovječnog političara istoka grada Mate Buljubašića da je s projekta Korešnice obrisana prašina na inicijativu ministra graditeljstva Branka Bačića, a sve zato što je Europska komisija spočitala hrvatskoj Vladi da ne gradi stanove za priuštivo stanovanje, što je zadnjih godina jedna od temeljnih inicijativa u zemljama EU-a. Za to vrijeme gradonačelnik Tomislav Šuta planirao je gradnju tog tipa stanova na nekoliko slobodnih lokacija u istočnim četvrtima, ali riječ je tek o par stotina stanova; jedina je prava lokacija na Brodarici, gdje bi se gradilo 600 stanova.

Korešnica je veća od svega toga, ali ima dva osnovna problema: cijenu i infrastrukturu, u obrnutim omjerima. Gradnja u kršu bila bi previsoka za namjenu "socijalnih" stanova, dok infrastruktura jedva da i postoji. Doduše, vodovod i kanalizacija primaknuli su se kroz projekt Aglomeracije splitskog područja, ali ceste su nikakve. Usprotivio se, očekivano, i dio stanovnika Žrnovnice, jer Korešnica je dio njihova mjesnog odbora. Pitaju hoće li novo naselje s četiri tisuće stanovnika "progucati" njihovo mjesto koje broji gotovo tisuću manje ljudi, a navode i da prometnice nisu adekvatne.

Pobune mještana

Pobune mještana u našoj okolici nisu rijetkost, pogledajmo samo Kaštelane, koji usporavaju prometni razvoj cijelog područja protiveći se željeznici koja bi spajala aerodrom i splitsku gradsku luku, a ne žele ni drugi spoj ovog područja na autocestu i slično. Zabrinutost Žrnovnice može se razumjeti, na pitanja ne dobivaju odgovore.

S druge strane, grad se mora širiti jer će eksplodirati, a na sve strane niču privatne stambene zgrade – pogledajmo samo Sirobuju kako se preobličuje svakog jutra – i tada se nitko ne javlja. Čak i na rubovima ove goleme korešničke parcele niču vile s bazenima i ne treba sumnjati da bi ruka privatnog neimara vrlo brzo ovu kamenitu parcelu pretvorila u neplansko naselje.

Korešnica je, za naše prilike, nezamislivo lijepo planirano naselje. Toliko nezamislivo dobro da bi, zbog skupoće i grintanja, mogla postati ne naše Špansko naselje, nego daleko, špansko selo.