Nikad se ne bi doznalo za 1800 bespravnih kvadrata skrivenih na elitnom prostoru Žnjana, kraj križa posvećenog papi Ivanu Pavlu II. da nije bilo Marka Perkovića Thompsona. Nije Marko Perković ustao svojim mačem protiv građevinskog kriminala, nego se njegovim plodovima odlučio okoristiti. Kako? Tako što je bespravne prostorije koje se nalaze ispod njegove vile odlučio prisvojiti. A namjerio je i pripojiti terasu koja je na susjednoj katastarskoj čestici.
Cijela priča počinje 2001. kad je izdana građevinska dozvola za zgradu s četiri kata i nadgrađima, koja bi imala 39 apartmana, garaže i spremišta, prema projektu Srđana Šegvića. Također, dvije godine kasnije izdat će se dozvole za gradnju četiri apartmanske vile prema projektu Emila Šverka, koje se nalaze priljubljene iza kaskadne četverokatne zgrade.
U priču su uključeni Zoran Sikirica, ondašnji predsjednik Uprave Hypo banke koja je bila financijer projekta te Zvonko Kotarac i Marina Wallner, suvlasnici tvrtke investitora "Dal-koning".
Od turizma na Žnjanu u to vrijeme nije bilo ništa. Prodavali su se "apartmani". Kasnije su kupci podnositi zahtjeve za legalizaciju kojima su tražili da se apartmani prenamjene u stanove. Pa je tako zatražio Marko Perković, u prijedlogu za legalizaciju:
– Ovim projektom izvedenog stanja namjena objekta se mijenja, odnosno iz turističke namjene (turistički apartmani) mijenja se u stambenu – piše u "Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade" koju je za Thompsona izradio Šverko. Rješenje o legalizaciji Grad je Thompsonu izdao u veljači 2015. godine.
U njemu se legalizacija traži i za terasu na susjednoj čestici velike zgrade.
– Kako je dio zgrade izgrađen na krovu zgrade izgrađene na susjednoj, na čest. zem. 10078/2 (dio dnevnog boravka, dio terase i ravni krov, vrt), ovim projektom obuhvaćen je i taj dio, odnosno dio zgrade koji ne pripada predmetnoj čest. zemlje (10080/7) nego susjednoj (čest. zem. 10078/2), ali je funkcionalno povezan u jedinstvenu cjelinu – piše u Šverkovoj snimci nezakonito izvedene gradnje.
Dakle, nije terasu Thompson pripojio na osnovu toga što je imao građevinsku dozvolu, nego na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno pomoću legalizacije.
Kuća koju je Thompson preuzeo u zamjeni nekretnina od Sikirice i za koju je izdana građevinska dozvola 2002. imala je građevinsku dozvolu za bruto površinu 718 m2 (prizemlje, dva kata i nadgrađe). Međutim, Thompson je 2015. od Grada dobio rješenje o legalizaciji za šest etaža ukupne bruto površine 1689 m2. U to su uključena tri podruma, prizemlje, kat, nadgrađe i terasa. Susjedi s kojima se sukobio u jednom su trenutku postigli da Grad donese rješenje o obnovi postupka. No, legalizacija ne znači i vlasništvo. Jer moguće je legalizirati na tuđoj čestici.
‘Pripadajući dijelovi apartmana‘
Što je Thompson preko svog odvjetnika Damira Batarela zatražio od Općinskog suda u vezi uknjižbe na terasu? Zatražio je da se donese Rješenje o uknjižbi prava suvlasništva tako da je zamolio: "Uknjižbu prava suvlasništva na čest. 44/2 ZU 17230 poduložak 1. uz istodobno brisanje tog prava s imena društva Modestia d.o.o. Split (tvrtka od Sikirice op.a.) na ime: Marko Perković za 339/9551 idealna dijela". Dakle, nije tražio da se uknjiži kao vlasnik ravnog krova, već za vlasništvo na suvlasničkom udjelu. Ali, ne dijelu zgrade koji bi bio određen kao posebni suvlasnički dio i bio uknjižen kao ravni krov, nego za "339/9551 idealna dijela".
No, kasnije je nastao spor zato što se vlasnici stanova u velikoj zgradi na Šetalištu Ivana Pavla II. br. 23 žale da im prokišnjava voda, kvare im se instalacije, a više nemaju nesmetan pristup zajedničkom ravnom krovu koji je Thompson pretvorio u privatnu terasu.
Općinski sud u Splitu je u travnju 2003. uknjižio 115 dijelova zgrade kao posebne dijelove, ali ne i ravne krovove. S obrazloženjem da nije ispunjen Zakon o vlasništvu čl. 73. st. 3, a on glasi:
"Vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela".
– Uknjižba prava vlasništva "ravnih krovova" nije bila predmetom upisa u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini, već suvlasnički dio iste – odgovorila je 2021. na naše pitanje glasnogovornica Općinskog suda mr. sc. Ivana Erceg Ćurić.
Thompson se poziva na Zakon o vlasništvu kad pokušava izbaciti susjede koji su ispod njega. A kad je u pitanju terasa poziva se na legalizaciju, zato jer nije uknjižen kao jedini vlasnik terase već samo kao vlasnik suvlasničkog dijela, a njegov udio nije povezan s određenim dijelom zgrade. Ako ćemo uzeti u obzir samo pitanje legalizacije, onda su se neki prije njega legalizirali na prostore koje on želi koristiti kao podrume na čestici koja mu vlasnički pripada. Takav je slučaj s vlasnicom 32 kvadrata, Marijom Pintar koja je dobila rješenje o izvedenom stanju godinu dana prije Thompsona, a u kupoprodajnom ugovoru koji je 2003. sklopila s "Dal-koningom", piše da su ti kvadrati "pripadajući dio apartmana".
Da je to problem pokazuje jedna od tužbi gdje se odvjetnici Thompsona žale na apsurdnost hrvatskih zakona i spominju kako su se neki susjedi legalizirali na prostore koje Marko Perković potražuje kao vlasnik čestice, ali da je građevinska inspekcija koju su pozvali Thompsona uputila da se obrati sudu, jer oni u slučajevima kad postoji rješenje o izvedenom stanju nisu nadležni.
Iako je čitava priča kasnije postala poznata po ratu susjeda s Thompsonom, valja reći kako je objekt kad ga je ovaj preuzeo od Sikirice bio bespravan. Naime, protivno građevinskoj dozvoli bio je povezan s terasom susjedne velike zgrade.
Preostale dvije vile su u vlasništvu Kotarca i Wallnerove, koji su također legalizirali ono što je bilo bespravno. Građevinska dozvola koju je 2003. dobio Sikirica glasila je samo na prizemlje, dva kata i nadgrađe. No, Šverko je 2013. za Thompsona izveo projekt za legalizaciju koji ima tri podruma, prizemlje, jedan kat i nadgrađe, a pripojena je i terasa sa susjedne čestice. No, Thompson se do danas nije pravomoćno uknjižio na sve što potražuje sudskim putem.
Puna cijena pričuve za legalne kvadrate i pola za ‘dopunske prostore‘
No, kako je došlo do svega? Prilikom gradnje mastodontske zgrade koju je projektirao Srđan Šegvić ilegalni kvadrati ukopani su u teren ispod vila. Tako su nastali "crni prostori", kako ih je nazvala Wallnerova. Iznad ilegalnih dijelova zgrade su nadograđene vile od kojih je svaka dobila svoju katastarsku česticu.
Bivši direktor "Dal-koninga" Željko Krstičević je na sudu, kad su krenule tužbe između stanara i Thompsona, tvrdio da se tako moralo graditi zbog "konstrukcijskih razloga". Iz "Dal-koninga" su pazili da ne ispadne preočito da trguju bespravnim kvadratima, pa je čak Zvonko Kotarac na sudu kao svjedok govorio kako su ljudima "poklanjali te dijelove". No, na pitanje koje mu je upućeno u sudnici je li istina da su ti "slijepi prostori" bili zatvarani knaufom dok ne prođe tehnički pregled, Kotarac je kazao kako se ne može sjetiti, ali da ih "valjda zato zovu slijepi prostori".
Na pitanje koje smo postavili Marini Wallner, ondašnjoj suvlasnici "Dal-koninga", zašto nije tražena izmjena građevinske dozvole za ilegalne kvadrate, ona je lakonski odgovorila: "Zato što nitko u tom trenutku nije postavljao to pitanje".
I sve bi bilo med i mlijeko da se nije pojavio Marko Perković Thompson. Ljudi su kupovali tobožnje turističke apartmane, a zapravo stanove, s dodatnim"poklonjenim" kvadratima. Štoviše, stanarima je "Tehnoplast" naplaćivao punu cijenu pričuve za legalne kvadrate, a pola cijene za ilegalne "dopunske prostore". "Dal-koning" je izgradio velebnu zgradu, a za onaj dio koji je bespravan nisu platili komunalni doprinos i ostala davanja.
A što je s vilama koje se nalaze na vrhu? Prema građevnoj dozvoli za veliku zgradu ona je trebala imati četiri kata, s time da bi tri stana na četvrtom katu bila dvoetažna. Spiralnim stubama su trebali biti povezani s nadgrađem koje bi se nalazilo na terasi. Kako se može vidjeti prema projektu koji je izradio Srđan Šegvić, ovi stanovi imali bi izlaz na terasu. Ali, tu se događa odstupanje od građevinske dozvole: ovi stanovi nisu izvedeni kao dvoetažni, ali zato su vile sa susjednih parcela proširene na terase kaskadne zgrade.
Prema projektu Srđana Šegvića nadgrađe stanova na četvrtom katu moralo je biti punim zidom odvojeno od susjednih parcela na kojima su vile. Da se bespravno radilo vidi se u po snimci izvedenog stanja, koje je za legalizaciju radio Emil Šverko. Thompsonova vila je dijelom izgrađena na krovu zgrade, a zatvoreni prostor je povezan i prikazan kao jedinstveni dnevni boravak bez zida koji ga dijeli od susjedne parcele.
No, da je to bilo sve, za ovaj slučaj se ne bi ni doznalo. Istu stvar su napravili Kotarac i Wallnerova sa svojim vilama pa kod njih nije izbio rat sa susjedima.
‘Ne znam za drugi razlog osim pohlepe‘
Ali, kako rekosmo, došao je Marko Perković Thompson, a bila je 2013. godina. Novinari koji su pratili život zvijezda pisali su još 2017. kako se Thompson doselio na Žnjan na parcelu od 532 kvadrata. Nije se spominjalo da će zauzeti susjedima terasu.
Najočitiji sukob izbio je između njega i stanara na četvrtom katu zgrade Branka Miodraga koji je pravomoćnom presudom sutkinje Ane Marović ostao bez 77 četvornih metara koji su bili ilegalno izgrađeni. Zanimljivo je da su svi akteri tvrdili kako Thompson nije kupio te kvadrate koje je dobio na sudu.
Tako je Kotarac izjavio kako po njegovu sudu Thompson iz pohlepe nastoji doći do što više prostora.
– Kada me pitate koji su onda razlozi zbog kojih tužitelj sada traži taj prostor, mogu kazati da ja sada stvarno ne znam, osim zbog pohlepe. Taj prostor nisam prodao niti Zoranu Sikirici, niti je Zoran Sikirica to prodao tužitelju, sve kako sam prije objasnio. Sporni prostor pripada stanu koji se nalazi niže u razini tog prostora – kazao je Kotarac na svjedočenju.
Zoran Sikirica potvrdio je Kotarčeve riječi, što se vidi iz presude koju je donijela sutkinja Ana Marović. "U odnosu na ovaj sporni prostor svjedok ističe da je činjenica da ovaj prostor nije kupio od ‘Dal-koninga‘, i da nije prodao tužitelju, jer nije znao da postoji." Marina Wallner je dala istovjetan iskaz, rekla je kako "tužitelju taj prostor nije prodan kao što nije prodan ni Sikirici".
Wallnerova je kazala kako i ispod njezine kuće postoji "crna rupa". Ali, je napomenula kako ona ne potražuje te prostore. Štoviše, kazala je na sudu: "vlasnici stanova su sada u postupku legalizacije i u tom smislu, kako bi legalizirali prostore, da s njima surađuje". Nelegalni prostori koji se nalaze s istočne strane, ispod kuće Wallnerove, imaju prozore i zapravo je teško reći gdje prestaje legalna, a počinje ilegalna gradnja. Pa se čini da je cijeli poduhvat bio unaprijed planiran.
Thompson je na sudu kazao da je prilikom zamjene nekretnina pregledao sve papire i predmetnu nekretninu i da u tom trenutku "nije primijetio da postoji ovaj sporni prostor, niti je to mogao primijetiti, niti je znao za ovaj prostor". Rekao je da su ga kasnije radnici koji su uređivali prostor upozorili da postoje neke instalacije i nelogičnosti, i tragom tih instalacija su doznali kako postoje prostorije za koje nije znao tko ih koristi.
Mač u koricama
– Kotarac je došao kod mene i rekao mi da su tu bili tzv. slijepi prostori koji su trebali biti zatrpani, ali na kraju nisu pa su ih pojedini vlasnici, ovisno o mogućnostima, prisvajali, odnosno proširivali svoje stanove. Meni je Zvonko Kotarac rekao da ja s tim radim što hoću, da se ti prostori nalaze na mojoj čestici i da on tu ne može ništa jer da su ti vlasnici samovoljno radili takve uzurpacije – rekao je na suđenju Marko Perković, koji je pravomoćnom presudom 2018. dobio prostor od 77.6 četvornih metara od Miodragovih.
Što je napravio Thompson, ako nije kupio nekretnine ispod svoje kuće? Kao prvo, izradio je projekt za legalizaciju. A kao drugo, budući da je vlasnik parcele na kojoj je vila izgrađena, pozvao se na nedjeljivost vlasništva. U smislu da katastarskoj čestici pripada sve što je izgrađeno ispod nje i na njoj.
Miodragovi su se pozivali na to da mogu posjed pretvoriti u vlasništvo dosjelošću. Sutkinja je zaključila kako njihov posjed nije zakonit, a nije prošlo niti 20 godina kako su u posjedu, te da stoga nemaju pravo na takvo stjecanje vlasništva.
No, neki susjedi doista jesu više od 20 godina prisutni, još od 2003. kad im je "Dal-koning" prodao nekretnine. A ugovori im sadrže ilegalne prostore. Na primjer, postoje ugovori za apartmane sklopljeni prije više od 20 godina u kojima se navode legalni kvadrati, uz dodatak kako takvim apartmanima pripadaju i prostorije za koje se ne navode katastarske čestice, ali se navodi njihov položaj. Uz napomenu – "prodavatelj jamči kupcu da su predmetne nekretnine njegovo isključivo vlasništvo te da nisu iste opterećene nikakvim teretima".
Marko Perković je tužio deset stanara, pa tako i Mariju Pintar koja je kupila tu nekretninu i traži da mu preda ilegalna 32 kvadrata. No, ona mu nije ostala dužna, već je uzvratila protutužbom.
Kako bilo, priča s tužbama i protutužbama, sudskim rješenjima i žalbama izgleda nije blizu kraju. A mač Marka Perkovića Thompsona ostat će u koricama kad je riječ o bespravnoj gradnji koja godišnje pojede nekoliko kilometra naše obale.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....