Nikad im nismo vjerovali. Ni materi ni ocu. Kad bi, s kavom u ruci i onim blagim osmijehom, govorili da je "đačko doba najljepše", mi bismo kolutali očima. Nama se činilo da je najljepše tek ono što dolazi.
Danas, kad se sjetimo školskih hodnika, prvih simpatija, zvona za veliki odmor i one dječje bezbrižnosti, shvatimo da su možda bili u pravu. Ali ti isti hodnici danas više nisu isti...
Škola više ne završava zadnjim zvonom. Ona se nastavlja u grupnim chatovima, na društvenim mrežama, u inboxima i storyjima koji nestaju za 24 sata, ali posljedice ostaju puno dulje.
U splitskom uredu Centar za sigurniji internet to vide svaki dan.
– Situacija u Splitsko-dalmatinskoj županiji ne razlikuje se značajno od ostatka Hrvatske. Djeca i mladi provode puno vremena online i tehnički su vrlo vješti, ali ono što im često nedostaje jest razvijena medijska pismenost – kaže Danijela Perić Krstulović, socijalna pedagoginja, geštalt-psihoterapeutkinja te voditeljica aktivnosti Centra za sigurniji internet u Splitu.
Znaju sve o aplikacijama. Ali ne znaju uvijek procijeniti rizik.
Razred šuti, a ekran ne zaboravlja
Podaci su ozbiljni. I nisu samo brojke na papiru...
– Naše istraživanje deShame3 pokazalo je da se svako sedmo dijete susrelo uživo s osobom koju je prethodno upoznalo isključivo online. Svako treće dijete bilo je uključeno u elektroničko nasilje kao počinitelj, a svako četvrto kao žrtva – upozorava Ljiljana Čulić, pedagoginja i edukantica dječje i adolescentne integrativne psihoterapije te voditeljica aktivnosti Centra za sigurniji internet u Splitu.
To znači da u gotovo svakom razredu postoji dijete koje je doživjelo ili počinilo nasilje, ali odrasli to često ne vide.
Najčešće je riječ o cyberbullyingu: vrijeđanju u grupnim razgovorima, isključivanju, dijeljenju fotografija bez pristanka. Nasilje koje ne ostavlja modricu, ali ostavlja trag.
– Takvi oblici nasilja često ostaju nevidljivi odraslima, a posljedice po mentalno zdravlje mogu biti dugotrajne.
Također, u Splitsko-dalmatinskoj županiji i ove je školske godine zabilježen značajan broj djece koja nisu upisana u prvi razred zbog nezrelosti i nedovoljno razvijene grafomotorike. Ne možemo i ne želimo tvrditi da su isključivo ekrani uzrok tome, no smatramo da njihov utjecaj zasigurno nije zanemariv. Sve to potvrđuje koliko su prevencija i rana intervencija važne – kaže Ljiljana.
Sve su češće, saznajemo, i online ucjene povezane s razmjenom intimnih sadržaja.
– Mladi podcjenjuju rizik, a kad dođe do zlouporabe, osjećaj srama i straha često ih sprječava da potraže pomoć – dodaje Danijela.
I tu se krug zatvara; dijete šuti, roditelj ne zna, škola kasno sazna.
Radionice i teme za djecu
Ako se pitate što se radi po tom pitanju, tim splitskog Centra gotovo je svaki tjedan na terenu. U vrtićima, osnovnim i srednjim školama diljem Splitsko-dalmatinske županije.
– Tijekom protekle godine educirali smo više od 3000 djece, oko 1000 roditelja i više od 900 stručnjaka u vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Sve aktivnosti su besplatne i usmjerene na prevenciju, edukaciju i osnaživanje zajednice – ističe Danijela.
– Posebno nam je važno započeti s prevencijom što ranije. Zato smo u suradnji s predškolskim ustanovama formirali radnu skupinu koja razvija program medijske pismenosti za najmlađe. Vjerujemo da rani razvoj zdravih digitalnih navika dugoročno štiti djecu i daje im kompetencije za sigurno sudjelovanje u online svijetu – dodaje Ljiljana.
Ovdje nije riječ o klasičnim radionicama koje odmah počinju predavanjem...
– Prije svega želimo čuti dječja iskustva. Njihov "virtualni" život je na našim radionicama jednako vrijedan kao i ovaj "pravi", tradicionalni. Zanimljivo je da neki učenici prvi put imaju priliku govoriti o omiljenim videoigrama, izazovima s kojima se susreću na društvenim mrežama, jer o tome ne razgovaraju ni s kim. Nakon uvoda obrađujemo teme najčešće usmjerene na elektroničko nasilje i rizike dijeljenja intimnih fotografija i videa.
Djeca znaju opisati što je elektroničko nasilje, ali ga često ne znaju prepoznati, tako da radionice usmjeravamo na podizanje svijesti o elektroničkom nasilju, posljedicama i važnosti reagiranja – objašnjava Danijela.
Kod srednjoškolaca teme postaju još osjetljivije: ljubav, granice, intimne poruke...
– U srednjoškolskoj dobi učenici su već vrlo dobro upoznati s terminima digitalne sigurnosti te ih mi produbljujemo dodatnim temama, a jedna od njima najzanimljivijih je ljubav. Koji su rizici kada govorimo o online načinu izražavanja ljubavi, rizicima dijeljenja intimnih poruka, fotografija i video materijala, također su teme koje su im bitne.
Istraživanja su pokazala da djeca i mladi dijele intimne fotografije i videomaterijale jer "misle da to svi rade", i kroz radionicu želimo razgovarati o temi ljubavi, seksualnosti i spremnosti na prve romantične veze o čemu se, nažalost, i danas jako malo razgovara – ističe Danijela.
Sve su radionice, kažu nam, dobro osmišljene i prilagođene dobi djeteta.
Radionice za roditelje i učitelje
Roditelji su, kažu u Centru, ključni. Oni prvi uvode ekrane u dječje živote i oni su ti koji bi trebali postavljati granice.
– Organiziramo redovite edukacije, no odaziv je često manji nego što bismo željeli. Najčešća pitanja odnose se na prvi mobitel, društvene mreže i postavljanje pravila u obitelji. Roditelji koji nam dolaze na predavanja su često spremni i uvesti promjene, međutim pitamo se što s onima koji nikada ne dolaze te kako doći upravo do njih – ističe Ljiljana.
A onda su tu i učitelji.
Oni koji svakodnevno stoje pred razredom i prvi primijete kad se dijete povuče, kad iz vedrog postane tiho ili kad odjednom izbjegava odgovarati. Oni vide kad se nešto "kuha" u razredu.
Interes za suradnju je, kažu iz splitskog ureda, veći nego ikad.
– Interes ravnatelja i nastavnika je velik. Gotovo svaki tjedan smo na terenu, a kalendari su nam uglavnom popunjeni. Trudimo se, u skladu s mogućnostima, odgovoriti na potrebe svake škole – govore nam.
To znači da tema više nije "usputna". Nije nešto što se odrađuje reda radi. Škole traže konkretne alate.
– Najdraži dio ovog posla jesu upravo motivirani učitelji koji, samoinicijativno, dolaze na naše edukacije i predavanja. Nema ljepše činjenice od te da učitelj prepoznaje važnost razgovora o ovoj temi i traži konkretne smjernice što napraviti u situacijama s kojima se nerijetko susreću – kaže Ljiljana.
I tu se vidi koliko je priča slojevita. Mnogi od njih nisu samo učitelji, nego i roditelji. Upravo ta dvostruka perspektiva, osobna i profesionalna, pokazala se, govori Ljiljana, kao dobitna kombinacija.
Najveća otkrića? Praksa i stvarni primjeri.
– Neki od njih nikad nisu vidjeli i isprobali Snapchat, a to je upravo društvena mreža koju učenici najčešće koriste. Teme poput materijala sa seksualno zlostavljanom djecom ostavljaju dubok trag na učiteljima, ali djeluju motivirajuće jer ih to osnaži da se dublje i jače bave problematikom nasilja na internetu sa svojim učenicima. Svaka naša edukacija ima mogućnost ocjenjivanja i moramo se skromno pohvaliti da su naše edukacije ocijenjene čistom peticom – ponosno će Ljiljana.
Planovi za budućnost
– Nastavljamo s intenzivnim radom u školama i vrtićima, s posebnim naglaskom na najmlađe. Trenutno oblikujemo i istraživanje o korištenju digitalne tehnologije u ranoj i predškolskoj dobi – kaže Danijela.
A u ožujku 2026., točnije 13. i 14., planiraju ponovno okupiti roditelje i stručnjake na konferenciji "Zajedno rastimo sretno".
– Vjerujemo da samo suradnjom roditelja i stručnjaka možemo graditi sigurnije i poticajnije okruženje za djecu – zaključuje Ljiljana.
Internet sam po sebi nije neprijatelj. Većina djece koristi ga bez ozbiljnih posljedica. Ali bez razgovora, bez granica i bez odraslih koji razumiju svijet u kojem djeca odrastaju, ni najljepše đačko doba više nije ono što je nekad bilo.
A možda je upravo sada vrijeme da djeca, ovaj put bez kolutanja očima, ipak povjeruju roditeljima kad kažu da su dom i razgovor najvažniji.
Sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Slobodne Dalmacije i A1 Hrvatska.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....