Dolazi nam toplije vrijeme, a ljudi sve više borave na otvorenim prostorima, često onim koji su teško pristupačni, i uživaju u ljepotama i mirisima tek probuđene prirode. Ali ta priroda skriva i opasnosti... Jedna od tih opasnosti je i poskok, najotrovnija europska zmija iz porodice ljutica. Živi na kamenitim i sunčanim područjima južne Europe i Male Azije. Naravno, ima je u Hrvatskoj, ali i Sloveniji, BiH, Crnoj Gori, odnosno svim državama bivše državne tvorevine, a u Hrvatskoj je ima od otoka pa sve do unutrašnjosti Like, Gorskog kotara, Banovine, Korduna...
Tako je nedavno na Facebooku u grupi "Goranske šanse" čovjek podijelio prizor koji je zabilježio tijekom šetnje Gorskim kotarom sa svojim sinom. Njih dvojica "naletjela" su na najmanje pet poskoka koji su se "sunčali". Kako je sada vrijeme njihova parenja, svi oni koji odlaze u prirodu moraju biti oprezni.
Mužjak poskok može narasti do jednog metra, iako su zabilježeni i primjerci koji premašuju tu veličinu, a ženke su manje od mužjaka.
O zmijama, poskocima, njihovim ugrizima, o posljedicama tih ugriza i kako ih liječiti, porazgovarali smo s prof. dr. sc. Borisom Lukšićem, poznatim hrvatskim infektologom, vjerojatno najvećim stručnjakom za zmije i zmijske ugrize u Hrvatskoj.
– Na svijetu ima oko tri tisuće vrsta zmija, od čega oko 250 može uzrokovati teška otrovanja u ljudi. Od ugriza zmija u svijetu godišnje strada tri milijuna ljudi, a oko 125 tisuća njih i umre od zmijskog otrova. Ugrizi otrovnih zmija najčešći su u zemljama tropskog i suptropskog pojasa, međutim susrećemo ih i u zemljama s umjerenom klimom. U Europi obitavaju samo vrste iz porodice ljutice (Viperidae), i to uglavnom potporodica prave ljutice (Viperinae). Na tlu Hrvatske obitava 16 vrsta zmija, od kojih su tri otrovne, dvije poluotrovne, a 11 ih je neotrovnih. Otrovnice su poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) i žutokrug (Vipera ursinii). Najveće kliničko značanje ima poskok, naša, ali i europska, najveća i najotrovnija ljutica – ističe dr. Lukšić.
U posljednjih 10 godina, od 2015. do 2025. godine, u Klinici za infektologiju KBC-a Split bolnički je liječeno 65 osoba stradalih od ugriza poskoka, i nije registriran niti jedan smrtni slučaj.
– Zadnji smrtni slučaj u Splitsko-dalmatinskoj županiji dogodio se prije 19 godina. Također treba napomenuti da su ugrizi poskoka prije 20, 30 i više godina u Dalmaciji bili znatno učestaliji. Pa su tako davne 1979. godine na tadašnjem Odjelu za zarazne bolesti Opće bolnice Split bila hospitalizirana čak 44 pacijenta koja su stradala od zmijskog ugriza. U Dalmaciji uglavnom stradava seosko stanovništvo koje se bavi poljoprivredom. Najviše stradavaju djeca i starije osobe, a najčešće bivaju ugrizeni za ruke ili noge. Najviše je ugriza zabilježeno u svibnju, kao i u ljetnim mjesecima, jer su tada zmije izvan svojih staništa, a poljoprivrednici su najaktivniji. Najraniji ugriz je u Dalmaciji zabilježen u veljači, a najkasniji u studenome. Osim seoskog stanovništva, u posljednje vrijeme od ugriza otrovnica stradavaju sve više planinari, lovci, izletnici, kao i turisti – kazuje dr. Lukšić.
Gotovo svake godine prvi ugriz poskoka bude oko Uskrsa, a kako sada mnogi odlaze u branje šparoga, to može biti opasno.
– Mnogi koriste ove lijepe dane ožujka i šetaju prirodom, a sunce nije izmamilo samo ljude vani, nego i zmije. Poskoci i šparoge vole isto stanište, pa kako još nije završilo branje šparoga, beračima još prijeti opasnost – govori dr. Lukšić.
Kada poskok ugrize, onome koji je ugrizen nije nimalo lako.
– Sam ugriz izaziva jaku bol, a lokalno se vide dvije točkaste ranice, razmaknute 6 – 10 mm, koje obično krvare. Dvadesetak minuta nakon ugriza razvija se otok, crvenilo, utrnulost ugrizenog dijela tijela, a koža poprima lividnu boju (krvni podljev). Treba napomenuti da postoji i tzv. suhi ugriz poskoka, kada zmija ugrize, ali ne ispusti otrov ili ispusti vrlo malu količinu. Ponekad se na mjestu ugriza razvije hemoragična bula (mjehur ispunjen krvavim sadržajem) ili dođe do nastanka infekcije. Ako je otok ugrizenog ekstremiteta jako razvijen, češće u djece, može doći do nastanka tzv. compartment sindroma ili akutnog sindroma mišićnih odjeljaka, koji zahtijeva hitnu kiruršku intervenciju. Osim toga, na mjestu ugriza može doći do nastanka krvnog ugruška i upale vena – ističe dr. Lukšić.
Ugriz poskoka donosi niz nuspojava.
– Neki bolesnici imaju blago povišenu temperaturu, glavobolju, osjećaj žeđi, povraćaju ili ih oblijeva hladan znoj. Rjeđe dolazi do razvoja općih komplikacija bolesti, kao što su šok s padom tlaka, brzo površno disanje, proljev, krvarenja iz probavnog i urinarnog sustava, oštećenja jetre i bubrega, poremećaj stanja svijesti te paraliza moždanih živaca. U 16 posto bolesnika javlja se otok i spuštanje očnih kapaka, tako da ti bolesnici imaju problema s vidom. Ako zmija čovjeka ugrize direktno u krvnu žilu, može doći i do toksičnog šoka te smrtnog ishoda – kaže dr. Lukšić.
Kakvo je liječenje i koliko ono traje?
– Liječenje uključuje prvu pomoć na terenu te stručnu medicinsku pomoć u zdravstvenoj ustanovi. Na terenu je potrebno osobu koju je ugrizla zmija otrovnica umiriti i dezinfenkcijskim sredstvom, ako ga imate pri ruci, isprati mjesto ugriza. Nakon toga slijedi imobilizacija ekstremiteta te transport do najbliže zdravstvene ustanove. Transport bi se trebao obavljati na nosilima, a ako to nije moguće, onda na neki drugi način, ali svakako ugrizena osoba ne bi smjela trčati, već hodati s pauzama. Nikako se ne savjetuje isisavanje, zarezivanje mjesta ugriza ili slične metode samopomoći. Dolaskom u zdravstvenu ustanovu pacijenta je potrebno stalno nadzirati, napraviti mu laboratorijske pretrage, EKG. Ako se radi o blažoj kliničkoj slici, pacijentu se ne daje antiviperini serum, već samo simptomatska terapija.
No, postoje i teži slučajevi trovanja?
– Ako je klinička slika srednje teška ili teška, pacijentu se daje antiviperini serum, u pravilu intramuskularno, a u rijetkim slučajevima, ako je u pitanju teška klinička slika, onda se ta terapija daje intravenski. Ako je bolesnik u šoku ili teže poremećenog općeg stanja, smješta se u jedinicu intenzivne skrbi, gdje se primjenjuju infuzione otopine, krv, sedativi, strojna ventilacija, hemodijaliza, kao i druge potrebite mjere. Oboljeli koji imaju blagu sliku u bolnici borave dan-dva, a oni s teškom kliničkom slikom i do 10 dana. Klinika za infektologiju KBC-a Split raspolaže dovoljnim količinama antiviperinog seruma, i ako bude potrebno, naši infektolozi će ga i primijeniti.
Što učiniti kada se susretnete sa zmijom?
– Izbjegavajte zmiju ako se slučajno u prirodi susretnete s njom. Nastojte ostati što smireniji, a ako vas slučajno ugrize, treba pružiti prvu pomoć kako je već prije navedeno i što prije otići u bolnicu, gdje ćete dobiti protuotrov. Tijekom boravka u prirodi najvažniji je oprez, i bez obzira na to što većina ljudi osjeća odbojnost prema zmijama, treba znati da one imaju svoju ulogu u prirodi i da su sve zmije zakonom zaštićene. Stoga, ne ubijajte zmije! One imaju svoju funkciju i kada bi nestale, vrlo brzo bi došlo do povećanja glodavaca i drugih štetnih organizama kojima se hrane.
Kako smanjiti mogućnost da zmija nekoga ugrize?
– Kako bi se smanjila mogućnost ugriza zmija, potrebno je nositi visoke gumene čizme ili planinarske cipele, budući da je većina ugriza na nogama. Potrebno je nositi zaštitnu opremu i koristiti štap za lupanje po tlu (zmije osjete vibracije tla), gledati kuda se hoda i paziti gdje i što se hvata rukama. Sama misao da dolazite u područje gdje obitavaju otrovnice i da može doći do susreta s njima također je vrlo dobra preventivna mjera. Pri odlasku u prirodu poželjno je uvijek imati mobitel i jako je važno da roditelji djecu ne ostavljaju u prirodi bez nadzora – zaključuje prof. dr. sc. Boris Lukšić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....