Pravu dramu proživljavali su u srijedu putnici iz Splita koji su autobusom jednog hrvatskog linijskog prijevoznika trebali iz Splita u 14 sati krenuti prema Zagrebu. Krenuli sa zakašnjenjem od sat vremena, ali s tim prijevoznikom u Zagreb stigli nisu. Naime, autobusom toga prijevoznika stigli su, nakon što se se uključili na A1, do prve benzinske crpke na autocesti, gdje ih je zaustavila policija, koju su alarmirali sami putnici iz busa.
A zašto su putnici alarmirali policiju, doznat ćete iz ove zaista bizarne priče.
– Autobus je trebao iz Splita krenuti u srijedu u 14 sati. Svi putnici su na vrijeme došli na autobusni kolodvor u Splitu, ali autobus je kasnio. Kada je točno došao, ja ne znam budući da sam, zbog puhanja jake bure, sjedila u čekaonici sa svoje dvoje djece od 14 i osam godina. Svi smo bili u blizini prvog perona, koji je odlazni peron. Međutim, po reakciji ostalih putnika, koji su bili mobilniji od mene, čula sam da je naš autobus stao na peronu 5 ili 6. Oni su otišli do busa da vide kada ćemo krenuti, a vozač, koji je rekao da je iz Nepala, kazao im je kako je puno umoran i da bus ne kreće po voznom redu, već za sat vremena, kad se on malo odmori – kazuje nam 44-godišnja Splićanka koja živi u Zagrebu, a koja je sa svojom djecom bila jedna od putnica u tom autobusu.
Nije bilo drugog vozača
Dok su tako čekali da krenu iz Splita, nadali su se da će se problem riješiti i da će doći drugi vozač, koji bi u paru s ovim postojećim vozio prema Zagrebu. No drugog vozača nije bilo.
Tako je autobus s jednim vozačem krenuo put Zagreba u 15.05 umjesto u 14 sati i tada se počinje "razvijati" ova nevjerojatna priča.
– Vozač je iz Nepala i ne govori hrvatski jezik, tako da je komunikacija s njime bila jako otežana. Govorio je slab engleski jezik i bio je vidno umoran, jer je tim autobusom sam došao iz Zagreba u Split i vozio je od 7 sati ujutro. Zbog bure je, iz Zagreba, kako nam je rekao, vozio zaobilazno i to ga je umorilo i produžilo mu put prema Splitu. I takav vozač, u takvom stanju, nas je trebao vratiti u Zagreb, dakle, jadan čovjek je trebao u komadu odvoziti najmanje 14 ili 15 satii – kazuje 44-godišnja Splićanka.
Nedugo nakon odlaska sa splitskog autobusnog kolodvora priča dobiva zaplet.
– U jednom trenutku, nedugo nakon odlaska s kolodvora, jedan od putnika, koji je bio sumnjičav prema psihofizičkom stanju vozača, sa svog mobitela naziva policiju. Policija je odmah reagirala i rekli su mu da drži otvorenu mobilnu vezu i da im govori kuda autobus vozi. Policija nas je pokušala zaustaviti već i u Splitu, ali nisu se mogli do nas "probiti" jer je bila velika gužva. Taj putnik koji je zvao policiju pita vozača kuda vozi i kojom cestom idemo, a ovaj mu ne zna odgovoriti, već samo gleda na navigaciju i vozi po njoj. U jednom trenutku ulazimo na A1 i uskoro nas zaustavlja policijski presretač. Iz presretača izlaze dva policajca i na engleskom jeziku vozača pitaju dokumente, pregledavaju autobus i kažu mu da on ne može i ne smije dalje nastaviti voziti. Traže od njega da nazove svog šefa. Vozač naziva šefa i taj šef ne razgovara s policijom, već samo s Nepalcem. Nakon tog razgovora vozač autobusa pita, moli policajca da odvozi još jedan dio puta, ali policajci mu to ne dopuštaju – govori naša sugovornica.
Povuci-potegni
Tada počinje iščekivanje na benzinskoj postaji.
– Tu započinje "povuci-potegni", jer mi smo morali čekati da dođe novi vozač ili novi autobus. Neki putnici su izišli iz busa i "žicali" uokolo ostale vozače koji su se tu zatekli sa svojim automobilima da ih prevezu do njihova odredišta, jer imaju let dalje za inozemne destinacije (Rim, Španjolska...). Četiri studentice izišle su vani i tražile BlaBlaCar. Nas 12 ili 13 ostalo je u busu i čekali smo što će biti. Gdje ću ja s djecom? Sjedimo u busu, a refuli bure tuku u autobus i stalno ga tresu. I tako smo čekali dva sata. Policajci su nam rekli kako neće odlaziti od nas sve dok nas ne smjeste i ne riješe naš problem – kaže 44-godišnja Splićanka.
Za to vrijeme policajci su uspjeli stupiti u kontakt sa šefom nepalskog vozača.
– I on im je rekao kako će autobus drugog prijevoznika proći pored nas za nekih 15 minuta i sve nas "pokupiti". No prošlo je pola sata, a toga drugog prijevoznika nije bilo na vidiku. Iz "našeg" busa, nakon nekih sat i pol vremena, izišlo je šestero putnika koji su kontaktirali nekog drugog prijevoznika, koji im je stao u blizini benzinske crpke i oni su se ukrcali u taj autobus. Kada su to vidjeli ostali putnici u našem autobusu, izišli su i počeli trčati prema tom busu, ali ih on nije mogao ukrcati jer je bio pun. Tako je samo ovih šest otišlo prema Zagrebu. I mi smo tako čekali do oko 18 sati, kada je stigao očigledno neki "vanjski kooperant", s minibusom od 21 mjesta i nas sve koji smo čekali ukrcao u taj bus – kazuje Splićanka.
Na benzinskoj stanici bili su više od dva sata.
– Vožnja minibusom je prema Zagrebu prošla u najboljem mogućem redu. Bila su dva odlična vozača, koji su se mijenjali u putu i stali su 15 minuta da odmore. Sve po pravilima. Naš vozač Nepalac je ostao s policijom. On je zaključao svoj bus i s njima otišao. U Zagreb smo stigli u pola noći, umjesto u 19 sati, kako je bilo po voznom redu. Nismo mogli ući u kolodvor, nego nas je minibus iskrcao ispred rampe. Na kraju velika hvala tim vozačima koji su nas dovezli u Zagreb i najvažnije je da smo živi i zdravi stigli na svoje odredište. Ni prije se nisam često vozila autobusom, a sada ću još rjeđe – zaključila je ovu priču 44-godišnja Splićanka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....