"Inero" ili Ilija Naletilić Ero, poduzetni, pametni Hercegovac koji je volio Split i Splićane, a i oni njega, rodio se prije sedamedeset i dvije godine u Pologu, mjestu između Širokog Brijega i Mostara.
U Splitu je Ilija završio fakultet, tu se i zaposlio, osnovao obitelj, srodio sa sredinom u kojoj je ljudski i poslovno stasao i ostao joj vjeran do posljednjeg dana života.
Poslovnu karijeru Naletilić je počeo kao mladi projektant u nekoć velikoj splitskoj tvrtki "Monter", u kojoj je osamdesetih prošlog stoljeća radilo čak 1100 ljudi, a nastavio u Tvornici ferolegura "Dalmacija - Dugi Rat", predvođenoj sjajnim, neponovljivim generalnim direktorom Ivicom Karninčićem Koločom. No lupešku pretvorbu i privatizaciju nije preživjela ni u svjetskim okvirima iznimna tvornica iz Dugog Rata, niti splitski "Monter", ali se zato inženjer Ilija, naoružan stečenim znanjem i iskustvom, ranih devedesetih otisnuo u privatne vode – i uspio.
Diplomirani inženjer elektroenergetike Ilija Naletilić, vlasnik i direktor danas čuvene tvrtke "Inero", specijalizirane za izgradnju elektroenergetskih objekata, dalekovoda, građevinskih i završnih radova u stanogradnji, ugostiteljstvu i turizmu, brzo se dokazao na tržištu. I to ne samo u izgradnji spomenutih elektroobjekata i obnovi ratom stradalih područja Dubrovnika, Šibenika i cijele Like, nego i građevinskim radovima na trasi autoceste Zagreb – Split.
Javnosti će kao poduzetnik možda najviše ostati poznat po radovima koji su se izvodili na Spaladium Areni i hotelima iz portfelja "Sunčanog Hvara".
U posljednje vrijeme "Inero" je najviše angažiran na izgradnji dijela sekundarne kanalizacijske i vodovodne mreže u Kaštelima, a prethodno su se dokazali i na "Aglomeraciji Sinj".
Nije tajna da je poduzetnik Ilija mnogima pomogao, niti to pišemo po sistemu "o mrtvima sve najbolje". Naletilić je zaista imao u sebi ono malo duše, nešto toplo, zbog čega su ga svi voljeli, a što se ne svodi na puke računice i kalkulacije kojima inače robuju biznismeni. Kad god bi se, naime, zakotrljala neka humanitarna akcija, Iliji se trčalo po novac, građevinski materijal, radnike koji će napraviti dom ili uvesti struju sirotinji... Prijatelji su mu znali govoriti da u tome pretjeruje, da ga iskorištavaju jer pomaže "svakom ko ga pita", ali on se na to nije osvrtao. Znao je davati šakom i kapom, uskakati gdje god treba, a da je zaista tako i bilo, posvjedočit će i sportski pregaoci, oni koji ga znaju kroz košarku i KK Split.
Počeo je, dakle, sa samo nekoliko radnika, da bi ih desetak godina kasnije zapošljavao više od stotinu, a poslovna će ga spretnost s vremenom približiti i politici. Prije angažmana na Listi Velog Mista, gdje će s Juroslavom Buljubašićem okupiti splitske "privatnike" pa u postizbornoj koaliciji s HDZ-om zasjesti na vlast, sa simpatijama je gledao na lik i djelo velikog Vlade Gotovca.
Premda je bio prvi predsjednik Liste Velog Mista, mikrofon je radije prepuštao drugima, a on se bavio strukom, projektima, radnicima, njihovim sudbinama i potrebama. Netko se kućio, pa su mu trebali prozori, drugome je vlažila fasada, trećem se sin ženio..., za sve je to direktor Ilija znao i gledao dati ruke. Zato je "Inero" najvjerojatnije i preživio veliku krizu od 2009. do 2013., kada su građevinski i ini radovi, naročito veliki javni projekti u kojima je "Inero" najčešće sudjelovao i sudjeluje, bili stali, što je mnoge, poput nekadašnjih divova kao što su "Konstruktor" i "Hidroelektra", povuklo u ambis. U njega je "momčad" bila stalna i kompaktna, pa se lakše prebrodilo i teške poslovne dane.
Odlaskom Ilije, diva dobrog srca, Split je izgubio poduzetnika, humanitarca i košarkaškog entuzijasta. Pamtit će ga kolege, prijatelji, Hercegovina i Dalmacija, a najviše oni kojima je priskočio upomoć kad im je bilo najteže. Zbogom, dragi Ilija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....