Splitska bolnica zasad nije posegnula za stranim radnicima premda radne snage na određenim poslovima konstantno nedostaje pa nije rečeno da uskoro neće pribjeći uvozu. Naime, tragom vijesti da su upravo to poduzeli u dubrovačkoj bolnici kako bi riješili problem deficita radne snage, pitali smo KBC Split razmišljaju li u istom pravcu.
Riječ je o pomoćnim radnicima u kuhinji i spremačicama jer je na takvim poslovima jezična barijera manji problem. Upravo jezik prepreka je za krizne medicinske sestre pa zasad nema dovoljno dobrog i brzog rješenja.
Opća bolnica Dubrovnik je putem natječaja zatražila usluge posredovanja pri zapošljavanju radne snage iz trećih zemalja te je zasad odabrala četiri pomoćna radnika u kuhinji i dva kuhara, a posao je dobila agencija Connect Human Resources iz Kaštela.
- Da, mi smo to odradili jer poslujemo uglavnom s Filipinima i Indonezijom koje imaju vrlo dobro uređen sustav s migracijama radne snage - potvrdio nam je Vinko Miše, suvlasnik kaštelanske agencije i potpredsjednik Zajednice agencija pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Potvrdio nam je kako, osim privatnih firmi, više javnih poduzeća traži strane radnike pa je njegova agencija zaposlila ljude i u dubrovačkoj Čistoći te u komunalnim poduzećima u Kaštelima, Trogiru i Gračacu. Uglavnom su to bila radna mjesta za pometače.
- Za zapošljavanje stranih radnika na mjestima medicinskog osoblja trebalo bi najprije provjeriti svjedodžbe, zatim bi morali polagati državni ispit, a za sve to bi ti ljudi trebali poznavati jezik. Zamislite teško oboljelog i medicinsku sestru koja ne zna jezik - priznaje Miše koliko je nerealno zapošljavanje osim za niskokvalificirane poslove.
- Možda se za par mjeseci može savladati osnove hrvatskog, tako se radi u drugim zapadnim zemljama. U bolnicama je moguće zaposliti strance na pomoćnim poslovima, ali svi bi, po mom mišljenju, morali znati engleski jezik. Mi isključivo tražimo radnike koji govore engleski. Kako bi to izgledalo, primjerice u kuhinji ili na građevini da ne razumiju ni riječ! A ima i takvih – kaže Miše. Također je svjestan da testove zaštite na radu strani radnici koji ne barataju engleskim jezikom vrlo teško prolaze. Firme koje provode osposobljavanje moraju osigurati prevoditelje. Postoje i primjeri kada za neke jezike prevoditelja jednostavno nema.
Miše je komentirao i rastući javnozdravstveni rizik s dolaskom radnika iz trećih zemalja, na kojeg su upozorili liječnici, a Ministarstvo zdravstva potom osnovalo stručnu radnu skupinu koja mora pripremiti zakonske izmjene kojim bi zdravstvene preglede stranih radnika pri ulasku u zemlju bili obavezni. Radnici sve češće dolaze iz zemalja u kojima neke bolesti nisu iskorijenjene - tuberkuloza, hepatitis, trbušni tifus. U Hrvatskoj je zabilježeno nekoliko slučaja stranih radnika s tuberkulozom, a kako je ovih dana objavljeno, jedna takva radnica bila je zaposlena na preradi ribe nakon čega je pregledu moralo biti podvrgnuto 63 ljudi iz zajedničkog smještaja. Kod jedne radnice koja je bila s njom u kontaktu također je dijagnosticirana tuberkuloza i to po povratku u Nepal.
"Morali smo hitno obraditi 65 osoba uključujući kontakte iz tvornice, smještaja i vozača koji ih je prevozio. Bio je to mjesec dana dug proces koji je uključivao rendgenske preglede, laboratorijske testove i praćenje osoba pod povećanim rizikom", ispričala je Željka Karin, ravnateljica splitsko-dalmatinskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo na Kongresu poslodavaca u zdravstvu u Vodicama.
Kad je riječ o radnicima iz Indonezije i Filipina, oni ne mogu napustiti zemlju bez detaljnog liječničkog pregleda, govori nam Miše te je to još jedan od razloga zašto uglavnom dovodi radnu snagu iz tih dviju, kako kaže, jako uređenih zemalja kad je riječ o izvozu radne snage. Napominje da njihovi sindikati vode izuzetnu brigu o svojim ljudima, interesiraju se za njihov smještaj i sve okolnosti pod kojima su zaposleni u stranim zemljama.
U kuhinju dubrovačke bolnice preko kaštelanske agencije stižu Indonežani jer su, kako nam je Miše rekao, oni poznati kao dobri radnici u ugostiteljstvu. Na pitanje kolika im je zarada po svakom radniku nije nam htio odgovoriti. Tek je komentirao da nije riječ o ustupanju radne snage već samo posredovanju što je svakako bitno manji trošak za poslodavca. U najkraćim crtama, radi se o tome da će na svakom radniku njegova agencija imati jednokratnu proviziju što bi, u slučaju ustupanja radne snage, bio trošak za poslodavca svaki mjesec. Na to se, međutim, poslodavci odlučuju iz više razloga, a jedan od njih je što im u svakom momentu mogu otkazati ugovor o radu, a nemaju brigu za smještaj niti sve ostalo što ide uz zapošljavanje. Miše, pak, tvrdi da nije sklon takvim aranžmanima zato što tada agencije snose svu odgovornost za nepravilnosti i eventualne nezakonitosti u radnom odnosu, a radnik je u režimu nekoga drugog šefa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....