Iz Muzeja grada Splita objavili su kako su pred ulazom, u Papalićevoj ulici, pronađeni značajni arheološki artefakti, pa smo išli u izvidnicu kako bismo vidjeli o čemu je riječ. A gotovo cijela Papalićeva je raskopana, i nije riječ o nalazima poput nekakvog oružja, novčića ili lubanja, no arheolozima i povjesničarima iznimno su važni, jer mijenjaju percepciju izgleda Dioklecijanove palače.
Naime, na svim rekonstrukcijama Dioklecijanove palače koje se mogu naći na plakatima, kartolinama ili knjigama, sjeverni dio Palače zamišljen je kao područje u kojem su bile vojarne za smještaj Dioklecijanove garde. No, upravo su arheološka istraživanja u podzemlju Papalićeve palače, u kojoj je smješten Muzej grada Splita, pokazala kako je u sjeveroistočnom kvadrantu nešto sasvim drugo. Iskapanja su pokazala kako se ondje prostirala velika trobrodna dvorana sa stupovima površine 27 puta 25 metara, o čijoj namjeni znanstvenici još raspravljaju.
Prema nekima, ondje je bila tkaonica i "tangaonica" odjeće, što je bio vrlo unosan biznis u antici, po drugima, riječ je o poljoprivrednom objektu za preradu proizvoda salonitanskog agera, a neki drže kako se radilo o bazilici za javnu namjenu. Arheolog Nebojša Cingeli iz MGS-a, koji vodi istraživanja, smatra kako bi mogle biti i terme namijenjene osoblju Palače.
I posluga se prala
– Poznate istočne i zapadne terme malih su razmjera i očito su bile privatne u južnom dijelu Palače, namijenjenom caru, njegovoj obitelji i visokim gostima. Rimljanima su terme bile nešto poput današnjih trgovačkih centara, mjesta druženja i razgovora, a carska pratnja i posluga također se trebala negdje prati i uživati u uobičajenoj razonodi. Već u 6. stoljeću, moguće za vrijeme cara Justinijana, velikoga graditelja, namjena dvorane je promijenjena u poljoprivrednu o čemu svjedoče nalazi – kaže Cingeli, navodeći kako se nalazi iz ovog dijela ulice preklapaju s onima koji su pronađeni i prezentirani u prizemlju Muzeja grada.
– Na istočnom dijelu Papalićeve ulice našli smo ulaz u objekt, a na zapadnoj strani ga je u razini ulice označio još Jerko Marasović drukčijim tipom kamenih ploča. Potom slijedi nekoliko metara mozaika od bijelih tesera, jedan veliki kameni blok s uklesanom kružnom i kvadratnom strukturom, a nekoliko metara dalje je još veći torkular, odnosno postolje od tupine, za tijesak za masline s kanalićima za protok tekućine. Ovaj manji kamen mogao bi biti podnožje za polugu tijeska. Zatim smo pronašli antički beton u kojem su bile utisnute kamene ploče podne površine, te nastavak dva stilobata – kamenih zidova koji su nosili stupove, protežu se točno u nastavku stilobata koje smo prezentirali u Muzeju – navodi.
Dobar biznis
Dakle, sve upućuje kako je dvorana iz Dioklecijanova doba još u kasnoj antici, koja je u Istočnom Rimskom Carstvu trajala do Justinijanove smrti, dobila novu namjenu.
– Prerada maslina bio je vrlo unosan posao, ulje se osim za prehranu koristilo i za rasvjetu te druge svrhe, a salonitanski ager bio je ogroman. Sada nam se poklopio cijeli kompleks u dvije faze, javnoj i gospodarskoj namjeni. Imamo dva stilobata koji su nosili stupove koji se protežu od muzeja do Poljane Grgura Ninskog, imamo tri torkulara u istoj osi za preradu maslina, dvoja vrata iza kojih je formirana ulica, a u ranom srednjem vijeku nastavak djelatnosti, potom rušenje kompleksa i vađenje antičkog kamena, te podizanje srednjovjekovnih kuća i palača, koje su uvijek u prizemlju imale i poljoprivrednu namjenu – zaključuje Cingeli, dodajući kako su pred vratima muzeja pronašli i jajoliki komad skupocjenog alabastera kojem se još ne zna namjena.
Iskopanu ulicu iskoristit će i druge službe, pa će biti promijenjene vodovodne i kanalizacijske cijevi, te ukopane električne instalacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....