Najveći američki nosač aviona USS Gerald R. Ford uplovija je u Brački kanal šest miseci nakon šta je posjetija Split. Baš na Cvitnu nedilju, kad se nosu maslinove grančice ka znak mira, sitili su nas da tamo negdi bukti vatreni rat.
Ima bit da in se puno svidilo zadnji put, pa su došli na još jednu rundu odmora. Razmilili su se mornari, ženski i muški, po cilome centru grada, lako ih je pripoznat, ili su u svin bojama ljudskih rasa ili nosu brčiće. Šta je nekad pomorcima bila rećina, ima bit da su sad brčići. I po robi ih se može sinjat: većinon su s kapuljačama i šiltericama. Ima ih di god pogledaš, nije ni čudo, 4,5 iljade ih je na golemome brodu, a misecima nisu vidili kopna. Kad su ono lani otišli iz Splita zaplovili su put Venezuele, pa se primistili na Bliski istok, onda in je izbija požar, stotinjak ih se nagucalo dima i doplovili su na kratki odmor, a di nego u Split. Nisu ni oni ludi, znaju di je mirno i lipo. Na dvi države su udrili između dva posjeta Splitu. Mi in onda dođemo ka apaurin.
Sićaju se Splita
A šta kažu oni i splitski domaćini na iznenadnu vižitu?
Oni malo, vojnički posal i novinarstvo ne idu skupa. Kako se kreću u grupicama po pet, šest tako smo ih i štopali na nekoliko mista po gradu, pitali ih sićaju li se da su prošle jeseni bili u našemu malome gradu. Neki su nas gledali blido, a onda je se jedna mornarka sitila:
- A da, bili smo već, jako je lijepo.
Ostali su samo dizali palac i govorili: "Great! Great". A di in neće bit dobro nakon po godine mućkanja na brodu iskrcat se na ravno. Ima ih po štekatima i u ono malo restauracija šta radu zimi. Kako su falili oni ugostitelji šta su zimi "zatvoreni zbog preuređenja"! Niko ne zna koliko ćedu Amerikanci ostat, a željni su svega.
Sretnemo u Marmontovu bivšega kolegu Dina:
- A di neće guštat, nisu bili doma 270 dana, nakon šta su išli ća iz Splita plovili su prid latinsku Ameriku, pa prid Irakn, onda in je izbija požar u kužini, pa su bili na Kreti to servisirat. Sad su na kratkome odmnoru u Splitu, a onda ko zna di će....
- Kako ti sve to znaš?
- Pa pratin, čitan, sve ti piše. Ovde in je ka team building. Nosač može ić trideset čvorova na uru, to ti je ka gliser, učas su bilo di – uči nas.
Trefili smo i fotoreportera Feđu, on ka i obično ima najfriškije visti:
- Da si vidija koliko ih je bilo u subotu navečer po gradu. U sve butige nestalo je i kruva i alkohola još pridvečer. Do jedan štekat je bila krcat, sve po onoj buretini. Znaš šta je mornar kad ga posli pustih miseci pustiš s broda... Zapovjedni kadar je iša u hotele par dana, a siromašniji odaju po gradu. Sve kuri. Sad je nedilja pa ne rade trgovački centri, a tamo in je drago ić jer in je ka doma, a više od polovice restorana ne radi. Ovi šta radu svi će profitirat, još ako brod učini spizu i provištu za ove iljade na njemu – govori Feđa.
Durban kontra Splita
Za komentar pitamo i Antu Kolombatovića, kapetana duge plovidbe šta je 34 godine bija lučki kapetan u Durbanu u Južnu Afriku.
- Durban je jedna od najvećih luka južne hemisfere, a biće ima i četiri milijuna stanovnika. Ovi nosač dug je 333 metra, a u nas su znali uplovljavat kontejneraši od 366 metri, znači još duži, a najduži su i po 400 metri, mogu nosit 21 iljadu kontejnera.
- I koliko si ti brodova "parkira" u radnome stažu?
- A biće skoro i deset iljad.
- A američkih nosača?
- Ne sićan se da su ikad dolazili....
- Aaajde molin te, kakvi je to onda porat!? U nas u Split dolazu svaki čas, jel vidiš koji mi ugled uživamo među najvećin brodima!
Govorili smo i s par Splićana, naši ljudi više nisu fascinirani, na gužvu stranoga svita navikli smo, kad dođe lito moramo iselit iz centra. Isto nan je; jesu li američki mornari ili norveški profešuri. Po društvenin mrižama traju rasprave; tribamo li pustit agresore na Iran ili ne. Srićon da njih niko i ne pita, i tako se kriju iza falših imena. Amerikanci moreplovci nama dođu ka zimski turisti, nosači dolara. Bitno je šta stavit u žep, ne piše na euru čigov je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....