Ponekad u životu stigne onaj dugo željeni trenutak u kojem sve samo od sebe sjedne na svoje mjesto. Kliškom pijanistu Marinu Limiću on će stići 12.kolovoza. Sjest će na sjedalicu. Ispred njega će se nalaziti klavir. Oko njega predivan ambijent Meštrovićeve galerije. Dva desetljeća se već bori, nada, iščekuje ovaj moment, nastup na važnoj glazbenoj manifestaciji. Sudjelovanju u svemu onom važnom što ona sa sobom donosi. Najteže je uspjeti doma. Dug je to, trnovit put, ponekad toliko kvrgav da mnogi ostanu bez daha na njegovom osvajanju. Ponekad se zapravo pitamo koliko smo kao ljudi čudni, kada uspjeh priznajemo tek onda kada ga netko iz inozemstva otkrije prije nas. Tako je bilo i s Marinom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....