Govorilo se da nas saveznici više neće bombardirati jer je toliko naših otišlo u partizane, a onda se tog 3. lipnja 1944. na Split sručila smrt, pazar je izgledao poput klaonice...

Samo u prvih šest mjeseci 1944. nad Splitom i bližom okolicom bilo je 1890 naleta zrakoplova, 640 uzbuna i 21 bombardiranje, a poginulo je više od 450 osoba.

Potkraj svibnja 1944. uslijedio je kraći predah, pa je građane obuzeo osjećaj lažne sigurnosti, govorilo se: "Saveznici nas više neće bombardirati: toliko je Splićana otišlo u partizane... neće oni nas!" Onda je osvanula vrela, sunčana subota 3. lipnja.

Na tržnici u Hrvojevoj ulici i oko crkve sv. Dominika poljoprivrednici iz okolice nudili su od rana jutra desetke kilograma trešanja, nešto povrća, mlijeka, jaja, mladog sira, čak ponekog janjčića i kozlića, ulja, drva... Na ribarnici se prodavalo malo srdela i skuša.

Kao da su Splićani tog sunčanog jutra bili sasvim zaboravili na ratna stradanja i prethodna bomba...