Izrađeni su geodetski 3D modeli jednog od najvažnijih splitskih arheoloških nalazišta - Ad basilicas pictas, koje se proteže od raskrižja Vukovarske i Ulice Domovinskog rata do Pravnog fakulteta.
Premda smo prije desetak dana proglasili gradilište zatvorenim i najavili povratak asfalta, na njegovu sjevernom dijelu ponovno su osvanuli nalazi koji bacaju novo svjetlo na povijest Splita u antičko vrijeme.
– Kiše su usporile radove, a mi smo u međuvremenu naišli na nove vrijedne nalaze, tako da se južni dio nalazišta već pokriva geotekstilom, tamponom i uskoro asfaltom, dok je na sjevernom dijelu nalazište još aktivno – objasnio nam je voditelj arheoloških radova Nebojša Cingeli.
– Ukazala nam se cesta koja je vodila najkraćim putem do Salone, ona je kroz povijest poznata i dokumentirana, a korištena je i nasipana sve do dvadesetog stoljeća. Rimljani su gradili ceste tako da bi materijal nasipali u "V rov" i baš takav smo pronašli, u najdubljim slojevima je krupni kameni materijal. Ovdje ima čak i ulomaka s Dioklecijanove građevine kojoj još ne znamo namjenu, a protezala se na ovom mjestu.
Onda su postavljali sitniji agregat i na površinu polagali kamene ploče ili kaldrmu. U splitskoj arheologiji nedostaje antičkih cesta pa nam je ova vrlo vrijedna, a protezala se prema sjeveroistoku preko današnjeg Pravnog fakulteta, sjekla Mažuranićevo šetalište, išla na Put Plokita, pored hotela "Dujam" na Kman i preko Brda na Dujmovaču, gdje se spajala na Solinsku cestu.
Od antike do danas
Njezin smjer dobro nam je poznat jer je ucrtana u Calergijevoj karti Splita iz 1675. godine i u austrijskoj izmjeri iz 19. stoljeća, i možemo pratiti njezine slojeve od kasne antike, negdje od kraja 4. ili početka 5. stoljeća, pa do 20. stoljeća, kad je prebrisana novim zgradama i cestama. Ona je bila kratica, najkraći put do Salone – navodi arheolog Cingeli.
Ta je cesta iz još jednog razloga značajna za povijest Splita: upravo njome su, prema predaji, Salonitanci, nakon napuštanja svoga grada pred navalama barbara, u Dioklecijanovu palaču, u koju su se sklonili negdje u sedmom stoljeću, prenijeli kosti svojih mučenika Dujma i Staša u carski mauzolej, gdje su ponovno postali zaštitnici grada.
Taj put je dobro dokumentiran u srednjovjekovnim legendama koje su zapisane u 11. stoljeću i naširoko opisuju avanture Salonitanaca koji su potajice, u strahu od barbara, došli po relikvije svojih svetaca. Iz povijesnog mraka spomen na ovaj događaj ostao je u gradskoj memoriji i zbog dva sakralna objekta koji se i danas nalaze na zaboravljenoj cesti: kapele svetoga Duje na Kmanu i crkvice svetoga Dujma u Dujmovači, koja po njoj nosi ime, a izgrađena je na mjestu gdje su nositelji relikvija predahnuli moreni strašnom žeđi, a onda je iz kamena čudesno provrela voda.
Na tom je mjestu crkvu 1747. podignuo Petar Bakić de Lach, Splićanin, biskup bosanski i đakovački, a vjernici se 29. srpnja okupljaju kako bi proslavili čin prijenosa, dok je kmanska također izgrađena sredinom 18. stoljeća, na mjestu gdje su se nositelji drugi put odmorili. Ovaj splitski plemić i biskup poznat je kao obnovitelj đakovačke ergele lipicanaca, a u svojoj ergeli imao je 220 konja, koje je nabavljao čak iz Egipta, te ih plaćao slavonskom hrastovinom.
– Uz ovu cestu našli smo hortus, odnosno niz od petnaestak grobova, što se uklapa u rimski običaj ukopa pokojnika uz ceste, a također su pronađeni i temelji građevine te nešto sitnog materijala: novčići, čavao, udica, životinjski očnjak i komadić bojenog stakla – navodi Cingeli.
3D model
Posebno je zanimljiv 3D model nalazišta Ad basilicas pictas koji je izradio Ante Roglić, magistar geografije, i na kojem su do najsitnijih detalja vidljivi rezultati istraživanja od sredine pedesetih godina do danas, a za Muzej grada Splita načinjena je i videovizualizacija koja će biti prezentirana u Noći muzeja.
– Možemo uočiti raspored bazilika iz 5. i 6. stoljeća, krstionicu, mozaike, radijalne zidove u tri prstena, također i vanjske zidove objekata iz Dioklecijanova doba, ostatke antičkog akvedukta i austrijskog vodovoda, platformu od antičkog betona na kojoj su kasnije građeni kasnoantički objekti, grobovi... Uglavnom mogu se u visokoj rezoluciji vidjeti rezultati svih arheoloških kampanja, ali i trake u kojima nismo radili.
U prvom redu pitamo se što je ispod županijskog parkinga, ispred zgrade Bajamontijeva vodovoda, istočne prometne trake Ulice Domovinskog rata... Puno toga smo istražili i našli, ali čini se kako svaka nova arheološka kampanja donese pregršt novih pitanja o namjeni i sudbini velikog objekta koji je ovdje izgrađen u doba Dioklecijana i relativno brzo srušen da bi ga zamijenio intenzivan život već u petom stoljeću – zaključuje Nebojša Cingeli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....