Kažu da je koncert bio divan, atmosfera dobra, obiteljska, a i Thompson je dao sve od sebe – tri sata pjesme i domoljubnih osjećaja. To kažu oni koji su uspjeli doći na koncert. Mnogi su htjeli, ali nisu mogli. Jedna dubrovačka ekipa, koja se iz Grada uputila ujutro u 9, do Sinja je stigla u 22 i onda ni koraka dalje – sve blokirano. Kolega se s koncerta uputio noćas u 1, a u redakciju stigao u 8.30. Ne bi da je New York...
Uz dužno poštovanje, Sinj nije ni Zagreb. Najšira mu je cesta alkarsko trkalište, ali ima hipodrom. E tu je Miro Bulj vidio kako žabu potkivaju, pa i on digao nogu. Možda ne more koncert bit ka zagrebački, ali more barem blizu...
E, ne more, ali u Hrvatskoj više nema nikoga tko bi Thompsonu rekao – ne more, ljudino. Da Thompson u domoljubnom zanosu poželi postati premijer ili predsjednik – dobro, ajde, poglavnik – Plenkoviću i Milanoviću preostalo bi samo da ustanu iz stolice i kažu – sjedi. Nego, Thompson nije baš toliko za dom spreman da bi svakog jutra odlazio u ured, cijeli se dan bavio tuđim problemima i kasno se navečer vratio doma. Koliko god zahtjevno bilo, ipak je unosnije i mrvicu lakše održati dva koncerta, naplatiti 650.000 tisuća ulaznica, uzeti pinku od svakog piva i gutljaja vode i nakon svega toga biti popularniji od Isusa i Gospe Sinjske.
Neka pati koga smeta...
Blasfemija? Nije, ne! Eno vam Poljuda. "Pjevalo" se "Za dom spremni" i "ajmo, ajmo, ustaše", a ne "Rajska Djevo, kraljice Hrvata". Dizala se ruka na "Thompsonov pozdrav" s početka njegove karijere. Krstili su se samo rijetki kojima fašizam nije prihvatljiv. Uglavnom, kako je napisao kolega Vinko Vuković (tekst OVDJE), to je sad mainstream i neka pati koga smeta.
Ono što nije prihvatljivo jest da Thompsonovi koncerti blokiraju život tamo gdje se priređuju, predstavljaju sigurnosni problem i postaju državni projekt. Jadni Bulj se tu ništa ne pita. On je samo poželio da se to kod njega organizira, a svi drugi su rekli – more.
Svi su znali da Sinj ne može progutati 15 tisuća vozila i 15 puta više ljudi nego što ima stanovnika. Gospe ti, došlo je umalo tri puta više nego Turaka 1715. Da bi Zagrepčani razumjeli razmjere, to je kao da je na onaj koncert u Zagrebu došlo 11 milijuna ljudi. Ali, more, nema problema.
Kad već Bulj nije, jer za to nema kognitivnih sposobnosti ili ga naprosto nije briga, ministar Božinović mogao je izdati zabranu održavanja koncerta iz sigurnosnih razloga i predložiti više manjih. Znao je da ona jedna cesta i još dva proširena poljska puta ne mogu sve to podnijeti, a da život u Sinju i okolici nastavi funkcionirati normalno.
Prst u uho...
Umjesto toga, zasukao je rukave i na teren poslao policajce da blokiraju promet, osiguraju da Sinjani prestanu disati i uvuku trbuhe kako bi sva čeljad mogla stati. Pozvao je ljude da se upute na vrijeme. Nije rekao kada, samo je skinuo odgovornost i rekao – na vrijeme. Iz Splita bi to značilo da je trebalo krenuti ujutro u 8, iz Dubrovnika makar 24 sata ranije, pa tko voli, nek izvoli. Većih incidenata, kaže, nije bilo.
I nije, osim ako pod incident ne ubrojimo okolnost da je cijeli jedan kraj Hrvatske na par sati prestao disati, izlaziti iz kuća...
Jer Thompsonu više nitko ne može reći da je dosta, da izvoli napraviti pet koncerata, pedeset ako hoće, ali da svijet ne smije stati, da ljudi moraju živjeti normalno. Ako je već tako, što će nam ministri, što će nam vlast? Thompsona za predsjednika, prst u uho i za dom spremni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....