Je li gradska tvrtka "Čistoća" svojim postupanjem s biološkim otpadom poništila sanaciju Karepovca, pitanje je koje se postavlja kad se prouči način na koji se u ovoj tvrtki obrađuje biološki otpad.
Direktor "Čistoće" Ivica Karoglan u javnosti se u posljednje vrijeme često znao pohvaliti velikim pomakom u obradi biootpada. U nedostatku kompostane, na čijoj izgradnji Grad Split nije učinio ni najmanji pomak u posljednjih nekoliko godina, "Čistoća" se okrenula kupnji biostabilizatora, uređaja koji proizvodi tvrtka "Land Friend" iz Smedereva, vrijednog 365 tisuća eura.
Direktor Karoglan toliko je oduševljen uvezenim rotirajućim bubnjem za obradu biološkog otpada da je najavio kako će proizvod koji nastaje obradom, a koji je, po njegovim riječima, ravan kompostu iz klasične kompostane, koristiti i za sanaciju opožarenih zemljišta.
U međuvremenu, dobiveni produkt odlaže se na saniranu plohu Karepovca. I tu dolazimo do problema jer, prema našim izvorima, "Čistoća" u uređaj ne ubacuje samo prethodno odvojeni biootpad, nego i "obični", miješani komunalni otpad, kao i drvnu sječku u kojoj su, osim prirodnog drva, i ostaci namještaja.
Svjedoci procesa iz "Čistoće" kažu kako se stoga u dobivenom "kompostu" nalaze ostaci plastike, stakla, ulja i kemikalija koje se upotrebljavaju u kućanstvima, poput deterdženta, te plastike, ljepila i sličnih produkata "obrade" ostataka namještaja.
Direktoru ništa nije sporno
Po svim propisima koji reguliraju obradu otpada u Hrvatskoj, a i u EU-u, biostabilizirani otpad nije jednak kompostu. Nema te tehnologije koja može skratiti proces, za koji u kompostanama treba nekoliko mjeseci, na tri dana. Biostabilizirani produkt nije dovoljno steriliziran niti stabilan da bi se mogao odložiti u prirodi. Svrha je biostabilizacije da se biološki otpad prosuši kako bi imao manje negativan utjecaj na okoliš kad se odloži na "obično" odlagalište otpada. Ne na saniranu plohu, još manje u prirodu.
Po Karoglanovu odgovoru na pitanja koja smo mu uputili, u postupanju "Čistoće" nema ništa sporno. Prema njegovim medijskim istupima, toliko je oduševljen tehnologijom da je odlučio nabaviti još istih strojeva, barem šest, računajući godišnju količinu biootpada u Splitu.
Ni sama nabava ovog prvog stroja, okončana u studenom prošle godine, nije prošla bez problema.
U prvom pokušaju tvrtka iz Smedereva, koja – usput rečeno – nema niti svoju internetsku stranicu, nije dostavila jamstvo za ozbiljnost ponude, pa je natječaj poništen. U drugom pokušaju javila se s istim uređajem i jedna domaća tvrtka, no firma iz Srbije dala je jeftiniju ponudu pa su dobili posao iako im je i tada nedostajao dio dokumentacije, koji su naknadno dostavili.
Nakon što je stroj napokon postavljen, pojavio se problem s napajanjem, jer stroj troši poveće količine struje, pa su u prvo vrijeme koristili agregat, da bi zatim napokon bio izveden i improvizirani priključak na struju. Ipak, stroj se, kako su javljali mediji, često kvario. Stoga se pojavio problem, pisali su također mediji, s održavanjem potrebne temperature unutar stroja.
I tu dolazimo do glavnog problema. Biostabilizatori nisu nepoznati uređaji, riječ je zapravo o rotirajućem bubnju u koji se ubacuje biootpad koji se miješa uz neprestani dotok zraka. Bitno je da se održava stalna temperatura od 45 do 65 stupnjeva, a drugi je, još važniji, uvjet uspješne obrade da uređaj radi neprekidno. Svaki prekid u radu uređaja znači hlađenje otpada u bubnju, što opet traži nekoliko dana rada da bi se postigli optimalni uvjeti obrade otpada. To smanjuje ukupni kapacitet i učinkovitost stroja.
Nigdje mišljenja struke
Prema našim izvorima, kako bi se doskočilo problemu s čestim prekidima u radu stroja, odnosno kako bi se u stroju održala potrebna temperatura, počelo se ubacivati i usitnjeni miješani komunalni otpad i usitnjeni drvni otpad jer "plastika i iverica bolje griju".
Pitali smo Ivicu Karoglana je li istina da se u biostabilizator ubacuje i usitnjeni miješani komunalni otpad i usitnjeni drvni otpad, te kako se dalje postupa s proizvodom iz biostabilizatora u kojem su i ostaci plastike, stakla i drvne građe.
Također nas je zanimalo može li nam direktor Karoglan predočiti pozitivno mišljenje Kemijskog fakulteta, Agronomskog fakulteta ili, na primjer, Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, kojim se dopušta odlaganje tako dobivenog proizvoda u prirodi, odnosno na sanirani dio Karepovca.
Takav dokument nije nam predočio, a evo što je točno odgovorio:
– U biostabilizatoru se obrađuje tzv. mokra frakcija otpada, dobivena obradom miješanog komunalnog otpada, i to postupcima mljevenja i prosijavanja na tri frakcije, od koje na frakciju ključnog broja 200108 – otpad iz kuhinja i kantina – otpada cca 50 posto. Rezultat obrade je biostabilizirani materijal čija je masa smanjena za cca 50 posto od ukupne količine tretiranog materijala. Tako dobiveni materijal koristi se kao prekrivka na odlagalištu. Kad je materijal jako vlažan, poželjno je ubaciti sječku, suho lišće, suhu travu i sličan materijal radi povoljnijeg procesa rada biostabilizatora. Budući da smo ovako dobiveni materijal htjeli koristiti kao oplemenjivač tla na opožarenim područjima i područjima uzrokovanim erozijom od vode i vjetra, u razgovoru s institucijama koje navodite dobili smo njihovu stručnu podršku. Postupak dobivanja statusa oplemenjivača tla je u tijeku.
Kvarljivi biostabilizator
Dalje nas je zanimalo koliko je dana ukupno biostabilizator bio u kvaru otkad je nabavljen i u kojoj je fazi nabava još jednog biostabilizatora.
– Svake godine radi se godišnji servis biostabilizatora, koji traje dan-dva, te je tako bilo i prošle godine. Ove godine planira se novi godišnji servis u istom trajanju. Biostabilizator radi bez prestanka 24 sata cijelu godinu. U tijeku je postupak javne nabave novog biostabilizatora, na koji su se javila dva ponuditelja. Postupak je trenutno u fazi čekanja da istekne žalbeni rok, nakon kojega se potpisuje odluka o odabiru. Jedan biostabilizator može maksimalno biostabilizirati mokre frakcije iz miješanog komunalnog otpada u količini od 5-6 tisuća tona, što znači da će tvrtka uštedjeti između 150 i 180 tisuća eura godišnje vezano za Pravilnik o odlaganju otpada iz 2025. godine.
Ne treba sumnjati, ovo je naša napomena, kako tvrtka iz Srbije ima jake adute na novom natječaju, ako se i javi neka druga kompanija, jer je natječaj koncipiran tako da 90 posto bodova ide na nižu cijenu, a 10 posto na jamstvo za uređaj. Pomalo čudno, ako je zaista istina da je biostabilizator toliko često bio u kvaru.
Za kraj malo računice: cijena gradnje kompostane kapaciteta oko 20.000 tona otpada je oko pet-šest milijuna eura, a u financiranju takvih projekata do 40 posto sudjeluje Fond za zaštitu okoliša.
Na kupnju šest biostabilizatora, čiji se proizvod ne bi smio koristiti ni za što osim za odlaganje na "običnom" odlagalištu, potrošilo bi se oko 2,5 milijuna eura. Taman toliko iznosilo bi učešće u gradnji kompostane, čiji se proizvod može koristiti i za oplemenjivanje zemljišta, i za sanaciju opožarenih površina, i za odlaganje u prirodi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....