Čovjekova se dobrota mjeri time koliko je spreman žrtvovati sebe da bi pomogao drugima. Sjetite se priče iz Biblije u kojoj bogataši daju velike iznose u dobrotvorne svrhe, ali i nakon donacija ostaju silno bogati, dok siromašna starica donira zadnje što ima. Te dvije žrtve nisu jednake unatoč financijskoj razlici između njih.
No, u tom slučaju Biblija ne opisuje treći tip ljudi - oni koji imaju mnogo, a i dalje daju sve što imaju. S jednom takvom osobom imali smo priliku razgovarati u njezinu domu na Bačvicama. Keti Vukašin i sina joj Marka do ovog susreta poznavali smo iz viđenja, površno, jer nas veže isto misto na Hvaru - Zastražišće.
Tamo smo mnogo puta vidjeli Marka i Keti kako se smiju, uživaju i žive mnogo ispunjeniji život nego biste možda očekivali od stopostotnog invalida i osobe koja mu je posvetila čitav svoj život.
Suze u očima
Keti je takva, čvrsta, ponosna i moćna. Njoj život, koliko god se trudio, ne briše osmijeh s lica. Zbog nje je Marko uvijek nasmijan i odlično prihvaćen gdje god se pojavi, često noseći Hajdukov šal. U Ketinim očima nema emocija kakve imaju obični ljudi. Unatoč svemu što joj je ovaj svijet učinio, u Keti nema bijesa ni tuge ni umora. Keti je na razini na kojoj te smrtne emocije ne utječu na nju, na razini na kojoj mogu biti samo oni čija je misija dati sebe za druge.
Ali gospođa Keti je i osoba koja nas je upozorila da ne želi da se o njoj pišu hvalospjevi iako bi bilo pravedno da djeca u školama uče o Keti Vukašin i njoj sličnima. Da takvi ljudi dobivaju hvalospjeva koliko ih zaslužuju, ma i 10% od toga, mlađe bi generacije težile tome da i oni budu svjetionici čija se svjetlost ne gasi ni u najgorim neverama.
Naravno, treba ispoštovati želju gospođe Keti pa je nećemo više kititi perjem koje je itekako zaslužila kroz desetljeća rada s djecom s invaliditetom i umjetničkim djelovanjem. Tema razgovora s Keti, čija su nas čistoća i - nema tu druge riječi - moć nekoliko puta kroz razgovor doveli do toga da naginjemo glavu prema natrag kako bismo prevarili gravitaciju i sačuvali suze u očima je tromost sustava. Tolika tromost da je čak ni ljudi kao Keti ne mogu ubrzati. Sami…
Pa je Keti odlučila progovoriti o Markovoj situaciji s dobivanjem inkluzivnog dodatka. Više puta tijekom razgovora Keti je naglašavala da je u svim ustanovama naišla na dobre i kvalitetne ljude koji se trude obavljati svoj posao kako treba. Ne žali se na pojedince, ne žali se ni na što, osim na sustav koji nije složen kako treba…
Čak i onda kada bi sve trebalo biti jasno, dogode se situacije koje nemaju mnogo logike i ljudima koji već daju sve od sebe za druge dodatno otežaju život.
Možete li nas kratko upoznati sa situacijom vezanom za Markov inkluzivni dodatak?
- Mi smo podnijeli zahtjev, Hrvatski zavod za socijalni rad, područni ured Split. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je nadležno tijelo drugog stupnja po zakonu o inkluzivnom dodatku.
Nakon prvog vještačenja Marko nije dobio prvi stupanj inkluzivnog dodatka, iako je 100% invalid. Dijete koje ne govori, koje ne može hodati bez pomoći druge osobe, sad je kompletno vezano za kolica. Jedino je pisalo da je umjerena mentalna retardacija. Na osnovi toga, bez obzira na sve njegove dijagnoze, nisu mu priznali prvi stupanj.
Nova dokumentacija
Kako ste reagirali na takvu procjenu?
- Otišla sam na to povjerenstvo u Splitu 3, gore kod doktorice, mislim da se zove Ivković ili Ivkošić, koja je odmah rekla - jasno je da je to prvi stupanj. Ali kad sam išla na objašnjenje u Centar, rekli su mi da to ne spada u prvu kategoriju jer spada pod umjerenu mentalnu. A dijete koje ne govori, koje ne može samostalno komunicirati, koje je kompletno ovisno o tuđoj njezi - kako to može biti?
Što ste poduzeli nakon toga?
- Ponovno sam išla na sve kontrole - snimanje, magnet glave, EEG, neurolog, psihološko testiranje, klinički psiholog po neverbalnoj skali. Svi su rekli isto - da je to prva kategorija. Kompletno novu dokumentaciju sam predala u 12. mjesecu i čekala sam do 1. mjeseca da se netko oglasi. Kad sam otišla gore, rekli su mi - možete predati požurnicu. Kažem: “Zašto požurnicu? Pa to je jasno.” Odgovorili su: “Mi imamo toliko predmeta, mora ići povjerenstvu.” A onda oni napišu da treba ići po prvom postupku, i opet se čeka novo vještačenje - godinu dana.
Jeste li pokušali dodatno urgirati?
- Ovaj ponedjeljak sam opet išla na povjerenstvo, napisala novu požurnicu. Taksativno navela Markove probleme. I da sam onkološki pacijent - karcinom dojke, kemoterapija, zračenje, imunoterapija, nemam limfne čvorove, nemam štitnjaču, imam invalidsku iskaznicu. Otac mu mrtav sedam godina. Sad sam točno sve napisala. Kad sam pitala kad se mogu javiti, rekli su mi - za mjesec dana.
Kakav je bio pristup službenika?
- Prvo su mi rekli: Izvolite izaći van, gotovo je radno vrijeme sa strankama. Mislim, pa čekaj, ti si tu radi mene. Ja te plaćam. Ti tu sjediš jer sam ja došla. Iako, moram ti reći, stvarno sam u sve ovo vrijeme naišla i na krasne ljude koji su mi davali savjete, koji su me upućivali na druge ljude, koji su imali razumijevanja.
Obiteljska mirovina
Kolika je razlika između prvog i drugog stupnja? Koliko troškova to realno pokriva?
- Drugi stupanj je 480 eura, prvi stupanj 720. Ja svaki dan plaćam 45 minuta fizikalne terapije - 30 eura. Znači svaki dan - 900 eura mjesečno. Samo jedna ta stavka za njegovo zdravlje. Ja, Bogu hvala, imam novca. Situirana sam. Ali jedan dan mene neće biti. Moje će dijete ovisiti o tim prihodima, koje će mu sestra zbrojiti da ga može smjestiti u neku kvalitetnu ustanovu.
A koliko ukupno potpora Marko prima?
- Marko prima obiteljsku mirovinu od pokojnog oca Nikice Vukašina, novinara. Prije inkluzivnog dodatka se to zvalo osobna invalidnina. Jedno vrijeme dok je dobivao očevu mirovinu od 400 eura nije imao pravo na pomoć zbog imovinskog cenzusa. Roditelji su se pobunili jer imovinski cenzus nema veze s invaliditetom. Kad je stupio inkluzivni dodatak, ukinuli su cenzus pa sada Marko dobiva drugi stupanj inkluzivnog dodatka te očevu mirovinu. Jednom kada mene ne bude, ima pravo i na postotak moje mirovine.
Koja su Markova prava sada?
- Od Grada također dobiva 70 eura mjesečno. Ima invalidsku iskaznicu - besplatni prijevoz, Hvar, trajekt, auto, ja kao pratitelj. Iako imam i svoju invalidsku. Prije sam išla Drvenik - Sućuraj, što je naporno, preko Starog Grada je mnogo lakše. Moram pohvaliti i mornare s "Jadrolinije". Divni ljudi, spremni pomoći u svakom trenu.
Mnogo vremena provodite u Zastražišću na Hvaru?
- Jesmo, ali evo sada ne možemo doći do kuće jer je sve raskopano zbog dovođenja vode u mjesto. Marko je slomio nogu i nekoliko mjeseci je bio vezan za kolica. Danas je stao na noge prvi put, ali još to nije kao prije. Slala sam i mailove "Vodovodu" da ih pitam kada će cesta biti gotova jer je invalidu sada nemoguće pristupiti vlastitoj kući u selu.
Duhovna snaga
U tom malom hvarskom selu Keti redovito volonitira kroz umjetničke radionice na kojima pomaže djeci otkriti i razviti njihove telente. Keti, i sama priznata i vješta slikarica, tip je osobe koja svoja blaga voli dijeliti pa se ne libi svoje vještine upregnuti kako bi pomogle drugim ljudima.
Osnovala je udrugu "Srce", koja još svakodnevno organizira aktivnosti za osobe s invaliditetom. Keti je 21 godinu prevodila misu gluhima na znakovni jezik, a govoriti tim jezikom je naučila kako bi bila kanal komunikacije između Marka i njegove gluhe profesorice vjeronauka.
Čudo je koliko neki ljudi djeluju beskonačni. Kada mislite da ste si osvijestili njihovu moć i veličinu, iznenade vas nečim novim.
Kolika je važna vaša duhovna snaga u svemu tome?
- Išla sam kod isusovaca na Manušu, povezala se s njima, duhovna štiva su mi pomogla da pronađem unutarnju snagu. Bog nije samoposluga da tražiš ovo ili ono za tri Zdravo Marije. To je energija iznad nas, izvan našeg poimanja, to je snaga. I kad ste najslabiji, najjači ste jer je Isus s vama.
Kako se nosite s težinom svakodnevice?
- Eto, taj moj križ s Markom došao mi je kao blagoslov. Upoznala sam divne ljude. Ljude na koje se mogu osloniti, koji me mogu saslušati. Kod patera Nikolića imala sam duhovne razgovore, izbaciš iz sebe sve i ne naiđeš na osudu, samo razumijevanje.
Što vas motivira da nastavite?
- Znaš što? Ne možeš svaki dan biti pet plus. To se ne može očekivati ni od koga. I onda kad dođeš do ruba, kad sve padne, dođeš do točke kad moraš reći - sad ću se podignuti. I stvarno, uvijek dođu dobri ljudi. Svi koji su mi pomogli, od doktorice Šegvić, njegove fizijatrice, pa do HZZ-a, Plasting centra gdje ćemo sad naručiti nova kolica.
Sustav treba reformu
Što je trenutno najveći problem?
- Problem je u sustavu. Ljudi su zatrpani. Računali su na 150 tisuća zahtjeva za inkluzivni dodatak, a javilo se 300. Kažem ti - 150 ljudi je umrlo čekajući inkluzivni dodatak. Njihove obitelji sada traže povrat sredstava. Tuže državu. Sve se svelo na osviještenost ljudi o njihovim pravima. Sustav treba reformu. A mi samo želimo osnovno - dostojanstvo za našu djecu.
Pa zar nije tragedija da nam sustav umara i troši ljude kao Keti Vukašin? Zar sustav ne bi trebao služiti takvim ljudima? Zamislite društvo u kojem se ljudi kao Keti ne moraju boriti s vjetrenjačama, nego svu svoju snagu mogu usmjeriti tome da pomažu svima oko sebe…
A sad zamislite da svatko od nas prekine samo zamišljati i napravi što može da stvori takvo društvo oko sebe… Nije teško. Nije nedostižno. Samo moramo postati malo više svjetionici, a manje vjetrenjače.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....