Javnost nije ostala ravnodušna na predavanje don Mirka Šakića, mladog svećenika iz Podstrane. Na posljednjem susretu Hrvatskog nadzemlja kazao je, među ostalim, da se žene neprimjereno odijevaju, na plažama ne nose pristojan kupaći te da žene nisu svjesne koliko njihovo odijevanje utječe na muškarce koji zbog toga mogu osjetiti slabost. Kazao je da "prevelika izloženost tijela može zamagliti razum i spriječiti jasnu prosudbu".
U svemu treba naći nešto pozitivno, a u ovom slučaju pozitivna je činjenica da je predavanje don Mirka Šakića potaknulo raspravu o ženskim pravima i ravnopravnosti spolova, što je uvijek dobrodošla tema. Mirjana Kučer iz Udruge Domine kazala je da se ovakvim izjavama vrijeđaju i muškarci i žene.
- Gospodin propovijeda onako kako on smatra da je ispravno tumačiti svoju vjeru, na to ima pravo. Veći problem je tko sluša njegov govor kojim se ponovo stvaraju stereotipi koje smo odavno odbacili - da je žena za sve kriva, a da su muškarci glupi pa se ne mogu kontrolirati. To su iznimno opasne poruke koje idu na štetu ženama, ali i muškarcima. U nekim religijama žene se još uvijek kamenuje do smrti zato što je netko čuo negdje da je ona bila neprimjereno odjevena.
Ne religijama i društvima koja njeguju vjerski fundamentalizam. Jako je važno da usvojimo da žena nikada nije kriva i da samo "Da" znači "Da" - poručuje Kučer.
Sociologinja dr. sc. Blanka Čop tvrdi da je don Šakić, prema onome što su prenijeli mediji, iznio poruke koje proizlaze iz tradicionalnog, moralističkog pogleda na žene i njihovu društvenu ulogu.
- Poseban naglasak stavlja na ideju „čistoće“ i „čednosti“, povezujući način odijevanja žena s muškom spolnom požudom, što se jasno vidi u izjavi da „žene odgajaju muškarce svojim odijevanjem“. Tvrdnja da su žene same krive i odgovorne za komentare koje dobivaju, kao i sugestija da su žene koje se „neprimjereno“ odijevaju odgovorne za bračne preljube, predstavlja ozbiljan oblik prebacivanja krivnje na ženu za postupke drugih, točnije muškaraca – što u sociologiji nazivamo krivnja i stigma žrtve (eng. victim blaming).
Krivnja žrtve je pojam koji se koristi za opis situacija u kojima se odgovornost za nasilje, diskriminaciju ili nepravedno postupanje prebacuje s počinitelja (najčešće muškarca) na žrtvu, najčešće ženu, koja je to nasilje ili nepravdu doživjela. Dakle, umjesto da se za neprimjereno ponašanje (u ovom slučaju preljub) prozove onoga tko je to počinio, teret krivnje stavlja se na ženu, pod izgovorom da je „sama isprovocirala“ ili „mogla to izbjeći“ - smatra Čop.
Naglašava da je ovakav narativ ponižavajući je za žene. Žensko tijelo se objektivizira i prikazuje kao izvor muškog moralnog posrnuća, umjesto da se otvori prostor za kritičko propitivanje društvenih normi, rodnih uloga i odnosa moći koji oblikuju seksualne stavove i ponašanje.
- Umjesto afirmacije dostojanstva žena, ovakve poruke služe njihovom discipliniranju kroz tradicionalne rodne obrasce. Na prvu nam se čini da je ovakav narativ i poruke svećenika ponižavajući isključivo za žene, ali je i vrlo ponižavajući i prema muškarcima koje se prikazuje kao moralno nestabilne osobe koje nemaju kontrolu nad vlastitim ponašanjem i ne preuzimaju odgovornost za svoje postupke. Kada se odgovornost za stabilan brak i vjernost (muškarca) prebacuje na ženu implicira se isto tako da muškarci nisu sposobni za međusobno poštovanje, za prepoznavanje ravnopravnosti i partnerskog odnosa i za emocionalnu zrelost i suodgovornost.
Muškarce se ovako svodi na slaba bića kojima upravljaju nagoni, a žene tretira kao objekt koje su stalno izložene vanjskoj moralnoj procjeni. I jedno i drugo su rodni stereotipi koje treba izbjegavati u javnom govoru i radu s mladima jer kod mladih muškaraca ovakve poruke mogu stvoriti pogrešan dojam da je muževnost definirana kroz moć, dominacija ili seksualna „nekontroliranost“. Time se ograničava njihov emocionalni razvoj i širi kultura neravnopravnosti. Kod mladih žena ovo dodatno potiče sram, nesigurnost, nameće im se krivnja da su odgovorne za neprimjereno ponašanje muškaraca - govori Čop ističući da ovakva predavanja ne osnažuju mlade žene već ih oblikuju za podređene uloge u društvu.
Ovakvi narativi utječu na žene, a posebno na mlade žene, na više razina.
- Vjerski vođe i autoriteti imaju značajan utjecaj kada pridaju moralno značenje svakodnevnim odlukama i izborima, uključujući tjelesni izgled, odijevanje i ponašanje, te ih tumače kao moralno ispravne ili pogrešne. Time oni ne utječu samo na religijski život vjernika, već i na njihovu svakodnevnu praksu, identitet i osjećaj vrijednosti. Kada svećenik kaže da je oskudno odijevanje „nemoralno“, ta izjava ne ostaje samo na razini mišljenja – ona postaje norma ponašanja, osobito za one koji religijski autoritet priznaju i poštuju.
Međutim, ovakve poruke mogu pojačati tjelesnu anksioznost kod žena, pogotovo onih koje se identificiraju kao vjernice. Žene imaju strah od stigme i osude zajednice, imaju stalni osjećaj da su pod moralnim promatranjem, osjećaju da su kontrolirane. Dakle, ovo je klasičan oblik neformalne društvene kontrole gdje se ponašanje ne kontrolira zakonom već kroz moralne i religijske norme, pritiske zajednice i očekivanja (svećenik definira što je „čisto“, „nečisto“, „dostojanstveno“, „nemoralno“; a zajednica /crkva sudjeluje u nadzoru i stvara pritisak: ogovaranjem, odbacivanjem, moraliziranjem, posramljivanjem, određivanjem kako izgleda i odijeva se „dobra žena“). Isto tako ovakva predavanja mogu stvarati društvenu klimu i javni diskurs da je prihvatljiva i nužna kontrola nad ženama i da su one moralno odgovorne za mušku spolnu "slabost", dok se muški pad (npr. preljub) minimizira kao "slabost" - kaže Čop.
Istaknula je i da crkveni autoriteti, poput svećenika, imaju snažan utjecaj na oblikovanje rodnih uloga, osobito kod mladih ljudi.
- Njihove poruke ne djeluju samo izravno – kroz propovijedi i savjete – već i subliminalno, kroz svakodnevne rituale, zajedničke molitve, vjeronauk i društvena okupljanja u vjerskim zajednicama, kao što je bilo i ovo predavanje. Time se stvaraju neizrečena pravila o tome kako se „dobra djevojka“ ili „pravi muškarac“ trebaju ponašati, izgledati i osjećati. Kod mladih žena to može značiti da svoju vrijednost počinju vezivati uz „čednost“ po receptu crkvenih autoriteta, a ne uz vlastite želje, granice ili autonomiju.
Kad se mladima stalno ponavlja da je njihovo tijelo potencijalna prijetnja moralu, to može izazvati snažan osjećaj nesigurnosti, srama i neprihvaćenosti. Mlade djevojke tada mogu razviti negativnu sliku o vlastitom tijelu, osjećaj da moraju „zaslužiti“ poštovanje kroz pokornost normama i potrebu za konformizmom – prilagođavanjem ponašanja ne radi osobnog izbora, već iz straha od osude - zaključuje Čop.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....