Ako ćemo o okolišu, nema goreg od domaćeg svita. Sidin na plaži, na kamenitom dilu ispod hotela "Amphora", i gledan tako nekoliko dana naš svit. Evo, primjerice, jednu ženu. Pojila neke kolače, štrudele, gušta ona, mljacka i onda mrtva ladna omot pakiranja ugura nogama između stina uz more. Onda se napila iz plastične boce koju isto gura između kamenja! Zapalila je i duvan, a di će s kutijom? To možemo samo pretpostaviti...
Drugi muškarac pije kavu koju je kupio na Ini i samo je itnija plastičnu šalicu uz more. Grupa mladih, opet naši ljudi, pije pivo i staklene boce bacaju među stine.
Malo dalje od njih, neka domaća obitelj, ćaća baca opuške na sve strane, lipo su marendali, smeće spremili u kesu. Ajde bar netko savjestan, pomislin, i sad će sve lipo odnit do kontejnera koji je 20 metara dalje od njih. Ali ne, on je uzeja tu kesu i nogama je utiska među stine!
A onda vrhunac, zapuva je vitar i dio tog smeća odnio u more. A ludila, ka da sam na Karepovcu, lete mi kesetine oko glave, papir iz pekare, kutije od kondoma! Šta je ovo? Mota mi se to pitanje po glavi, a i strancima koji su baš odlučili stat na stine i čudit se ovom našem neredu.
Njih sam malo pratija pogledon, oni su lipo sve skupili za sobom i strpali u kombi kojim putuju Europom, pun je raznoraznih naljepnica sa svih strana svita.
A mi? Ostajemo s kesama oko glave i ovim našim domaćima koji ne poštuju nikoga, a od svita su vidili samo Meksiko. Kad su gledali "Marisol".
A za ovo gore, ne virujete, evo vam i slika, uživajte:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....