Najnovija prometna nesreća koja se dogodila u utorak navečer na Lovrinačkoj cesti, u kojoj su ozlijeđene dvije mlađe osobe, nanovo je otvorila Pandorinu kutiju "car meet" opasnih okupljališta s južne strane gradskog groblja Lovrinac, na čijem se parkiralištu svakodnevno u kasnim noćnim satima odvijaju bjesomučne jurnjave i turiranje, koje često završavaju oštećenjima na uredno parkiranim automobilima.
To je postala nezaobilazna scena koja izaziva i, nažalost, ugrožava kako vozače, tako i pješake. Građani koji žive uzduž Lovrinačke svakodnevno svjedoče tim ružnim scenama najvećim dijelom noćnog okupljaja, kada vlasnici tih limenih ljubimaca "zagrijavaju" svoja vozila na parkiralištu, driftaju i potom jure "četverotračnom" Lovrinačkom ulicom, kada često u tom "procesu" završavaju svoje vratolomije oštećujući parkirane automobile, bez ostavljanja podataka.
Jer vožnja asfaltiranom cestom može biti veliki užitak, ali pravi izraz slobode je vožnja po "divljim terenima" uz nazočnost oktanima napaljene publike i bez organa gonjenja. Premda njihovi susjedi na Dragovodoma i Mejašima uredno prijavljuju neprospavane noći zbog tutnjave, škripanja guma, "pljuskova" iz auspuha, dalje od toga nije se ništa poduzelo.
Posebne su priče one utrke s parkirališta podno gradskog groblja duž Lovrinačke pa do njezina križanja s Vukovarskom i obrnuto. Upravo ta dionica, izgrađena prije sedamnaest godina, bila je i danas je poprište brojnih prometnih nesreća, gdje automobili i motocikli, kao što je to bio slučaj u utorak, često puta ateriraju na nogostup ugrožavajući time brojne pješaka, prvenstveno djecu s Dragovoda u povratku iz škole.
Jer uslijed te dinamične vožnje brojni izgube nadzor nad automobilom pa se provozaju po nogostupu u blizini dječjeg parka, kada nerijetko završe u suprotnom kolničkom traku, a njihovi dijelovi među dječjim klackalicama. Predlagalo se da se postavi metalna konstrukcija na zapadnoj strani kolnika dužinom od petstotinjak metara kao zaštita pješacima na nogostupu. Međutim, ni od toga ništa. Tobože to iziskuje značajna materijalna sredstva, iako se gradski novac troši bez plana i programa. A to je vidljivo na svakom četvornom centimetru ove vrlo frekventne prometnice.
Nažalost, već izgradnjom Lovrinačke kao vrlo važne žile kucavice, posebno nakon izgradnje dvaju trgovačkih centara na istoku grada, uvidjele su se brojne manjkavosti koje su bile vidljive i običnom laiku. Loša granulacija asfaltnog sloja, možda i najjeftinijeg koji se mogao koristiti u to vrijeme, a i sami izvedbeni projekt s naglaskom "vozite se po staklu", ubrzo su doveli do niza nesreća na prometnici na čijih je 560 metara tada utrošeno enormnih 26 milijuna kuna (prije 17 godina), u kojima, srećom, još nije nitko smrtno stradao.
Dodatno se zakompliciralo otvaranjem dućana poznatoga njemačkog trgovačkog lanca neposredno uz prometnicu, gdje kupci prelaze preko duple pune prometne trake kako bi došli do trgovine. Jednako kao i samo skretanje iz pravca juga prema Dragovodama, gdje su automobilski srazovi gotovo svakodnevni.
Da je prometnica tehnički rizična, utvrdile su i gradske vlasti na jednoj od sjednica Gradskog vijeća, pa se ona, zajedno s raskrižjem Vukovarske i Lovrinačke, nalazi među točkama na kojima su se najčešće događale nesreće s lakše ili teže ozlijeđenim osobama, a među uzrocima se spominje razvijanje velikih brzina na spomenutim pravcima.
Bez da su spomenuli da je jedan od ključnih uzroka takvog stanja loša izvedba i kvaliteta same prometnice. Reakcije institucija su kratke i nedostatne, govore stanovnici Dragovoda, naglašavajući pritom da je policija u nekoliko navrata rastjerivala skupine, ali bez dugoročnih rezultata. Jer ni sat nakon intervencije – isto mjesto, isti akteri.
Predlagali su se i drugi načini "zaštite" života i imovine, poput postavljanja fizičkih prepreka – rampa na parkiralištu groblja, kako bi se spriječio masovni ulazak i to famozno "driftanje" automobila, pa do postavljanja "ležećih policajaca" i ostalih usporavajućih elemenata na samoj Lovrinačkoj cesti kao prioritetnih za sigurnost.
Također se tražio i pojačani nadzor policije i komunalnih redara noću – koji su trenutno fokusirani na drugo područje, kao što su centar grada i ugostiteljski objekti, dok ovdje "bez kazni" tutnji. O edukaciji i senzibilizaciji zajednice nepotrebno je i govoriti.
– Nekoliko smo puta od gradskih vlasti tražili razna rješenja, od uklanjanja pogibeljnog pješačkog prijelaza tik do odvojka za Dragovode, do postavljanja pregrade na nogostupu, pogotovo na njegovu zapadnom dijelu. Uvijek je odgovor bio isti, da se radi o skupoj investiciji ili, u smislu, ako to napravimo na Dragovodama, morat ćemo i ostalima.
Naglasak smo stavili da se prometnim znakovima uredi i stanje oko "Lidla", koje je u posljednje vrijeme katastrofalno, kao i dopunsku strelicu s Lovrinačke na Vukovarsku ulicu. Sve je to kotar tražio, ali očito nije doprlo do onih koji su tada odlučivali o sudbini grada. S istim ciljem idemo i dalje – istaknuo je Toni Piplica, predsjednik vijeća GK-a Mejaši.
Do tada Lovrinačka cesta ne predstavlja samo "prometnu žilu" u gradu, ona je i svojevrsni pokazni primjer gdje se susreću izazovi mladih vozača, tehnička nesigurnost infrastrukture i zajednica koja postaje žrtvom tuđih "egzibicija". Ako institucije ne reagiraju brzo i odlučno, pitanje je samo kad će se dogoditi tragedija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....