Ako ste zadnjih dana skrolali Facebookom, sigurno ste naletjeli na objave koje više sliče na zbirku poezije nego na izvještaj jedne komunalne firme.
Naši "Parkovi i nasadi", na opće iznenađenje svih, odlučili su lopatu zamijeniti olovkom... i moramo priznati, ide im odlično.
Najnovija objava s Poljane kod kazališta totalni je hit.
Dok su radnici klečali u zemlji sadeći nove sadnice, onaj tko im vodi društvene mreže očito je imao trenutak inspiracije.
– Na Poljani, pod nebom što drhti od svjetla,
u sjeni kamena i umornih pročelja,
kleknusmo nad zemljom tamnom i šutljivom
kao nad srcem grada.
Ovdje, gdje kava miriše na jutro,
a koraci odzvanjaju kroz naviku,
mi sadimo nadu da će prolaznik zastati
i osjetiti miris ružmarina.
Ako jednoga dana
netko podigne pogled
i osjeti kako mu je srce lakše
znat ćemo
da je stih pustio korijen – pisalo je nad fotografijama.
Sve je zapravo počelo malo ranije. Sjećate se onih "drskih tulipana" ispred Svetoga Frane? Onih što "nisu tražili dopuštenje ni gledali u kalendar" da bi niknuli usred sivila? Ili onog zapisa o ciklamama uz rub ceste koje su, kako kažu, "nepotrebne za promet, ali neophodne za ljude"?
Čini se da u "Parkovima i nasadima" netko konačno razumije Split.
{facebook}{/facebook
Čak su i orezivanje grmlja u Domovinskom ratu uspjeli pretvoriti u filozofiju. Umjesto održavanja zelenila, objasnili su nam to kao "tihi razgovor škara i stabljike".
Lijepo je vidjeti da jedna gradska firma komunicira ljudski, s malo duše i puno stila. U gradu gdje se često svađamo oko svake drače, ovi književni izleti "Parkova i nasada" dođu kao pravi melem.
Tko god da drži olovku ili tipkovnicu, samo neka nastavi. Jer Splitu, uz sve to cvijeće, itekako treba i malo više ovakvih stihova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....