U današnje doba sve je održivo – gradnja, posao, ponašanje ljudi, a bogme održiva može biti i arhitektura, itekako. To „održiva“ uključuje ne samo izolaciju ili solare nego i krajobraznu arhitekturu, pučki rečeno zeleni okoliš oko objekata, a u novom dobu postoji puno naziva za to: landscape, biofilni dizajn, ekološka i zelena arhitektura.
Na najvećem prostoru izgrađenom u suvremenom Splitu, kupalištu Žnjan, na prvi pogled vodilo se računa o zelenilu. Sve kako nekadašnja pustara ne bi postala betonski pakao. Posađene su stotine stabala, grmova i travnatih površina. Ali kao i u svemu kod nas, više se računa vodilo o betonu nego o biljčicama, velikima i malima. Za veliki broj naših ljudi, pa tako i inženjerije, sve zeleno je jednako, bilo da je riječ o boru, čempresu, palmi, libanonskom cedru ili stablu limuna. Sve se pobolo i potakljalo kako je bilo nacrtano u projektu, razvučeni su kilometri cijevi za natapanje, ali u priši pred završetak građevinskih radova prošle godine nije se baš vodilo računa radi li se prema pravilima struke.
Jedno sušno proljeće pokazalo je što znači nebriga: travnate površine su sada smeđe, zelen je samo korov, prilično stabala se osušilo, čak su i palme uvenule. Šetamo i vidimo apsurdne prizore: tamo gdje su razvučene cijevi za natapanje sve je ćelavo, ispucalo i suho, a tamo gdje ih nema - zeleni se korov. Priroda je čudo.
Na mapama - stara plaža
Nećemo spominjati sada kako su stotine stabala, pretežito „muških“ murvi koje ne daju ploda, ali pružaju golemu i brzu hladovinu, posađene s krive strane ceste – hlad jednog dana neće padati na prolaznike nego na zemljane površine sa sjeverne strane pa se može reći kako je to uludo utrošen novac.
Bez obzira na sve, čak i na to što u većini ugostiteljskih objekata ne dopire internet, a signal je slab i na platou, Žnjan već privlači stotine, a ovog ljeta će dovući i desetke tisuća posjetitelja. Tako je i radnim danom, kafići su puni, šetnicom u promenadi šeću penšjunati i mame s kolicima, na igralištima se sportira. Sve funkcionira, ali u prvoj brzini. Tek će ljeto donijeti gužve.
Ako Žnjan uopće otkriju turisti jer, vjerovali ili ne, na Googleovim mapama još je uvijek vidljiv samo – stari Žnjan prije preuređenja, a Appleove mape zadnji su put ažurirane koji dan nakon lanjskog otvaranja. Danas, ako te nema na mapi, kao da i ne postojiš, a ako nisi ažuriran, onda se zapitaj jesi li normalan.
U popisu apsurda svako treba istaknuti kao je objekt predviđen za smještaj tvrtke Žnjan koja upravlja platoom – jedini neuseljen. Umjesto da su došli prvi, oni još rade iz Koteksovog nebodera!
Na jednoj klupi zatičemo penšjunata, šjor Mladena Vuku s Kmana.
– S Kmana ste se dobacili do Žnjana?
– Kako ne, pa ja na Žnjan dolazin desetljećima. Najviše smo se mi stari skupljali oko zoga za balote i zamislite vi, kad se uređivalo, za desetke sportova je uređen prostor, samo nije za naš dalmatinski – balote. Nije se mislilo na nas penzionere, biće su očekivali da ćemo se vozit na skejtu ili igrat odbojku – smije se šjor Mladen, koji je ipak zadovoljan novim Žnjanom.
– Ma to se ne da usporedit, ono je bilo strašno. Samo evo što ti odma upadne u oči – zapuštena hortikultura. Ovo se sada malo podiglo nakon šta su pale kiše, ali do nekidan je bilo ka u Sahari. Žnjan je ponos Splita, ali triba mislit i na ono šta je oku ugodno, a to je uvik zelenilo. Moš mislit šta će bit ovo lito, sve će izgorit. Nego stavite vi da je za šetače najveća briga ovi šta vozu električne romobile i bicikle, pa to juri sto na sat između ljudi. Ima li kakvih redara da to smire malo? Ili neka stave uspornike na cestu, ova ravnica je stvorena za jurnjave, neko će nastradat kad-tad – komentira naš umirovljenik s Kmana.
Oaza u pustinji
U svom ovome polupustinjskom ambijentu za oko nam je zapala jedna oaza. Ma je li moguće? Fatamorgana? Oko ugostiteljskog objekta Casa Sol u središtu platoa zeleni se engleska trava, mlada stabla, kao u nekom đardinu usred suhe prerije.
– Nema vam tu velike priče, samo smo se posvetili brizi za zelenilo oko objekta. Kad se ono što je posađeno lani počelo sušiti, zatražili smo dozvolu projektanata i tvrtke Žnjan da zaživimo ovaj otočić oko restorana – kaže nam voditelj Marin Grubišić.
– Otišli smo u Italiju, u veliki rasadnik, i našli sve što nam je potrebno: travnate tepihe, nekoliko mladih stabala umjesto osušenih, koja brzo rastu i daju lijepu hladovinu. Prije toga smo pripremili zemlju i dobro natapali. I to je sve. Žnjan ima vrhunski sustav navodnjavanja, koji registrira svako oštećenje, pa je pitanje gdje je došlo do prekida, tribat će posvetiti pažnju. Mi smo se zasad pobrinuli za svoj mali dio – objasnio nam je Grubišić, a treba priznati, ne samo da se vidi trud oko zelenila, ovaj lounge je i prvoklasno dizajniran unutra i izvana.
Ima optike, nema vode
A u četvrtak je održana i sjednica Nadzornog odbora Žnjana pa pitamo predsjednicu Lidiju Bekavac što se protreslo.
– Protresli smo puno stvari koje izazivaju nedoumice. Primjerice, kad je predan Žnjan, 30. rujna prošle godine, navodnjavanje nije dovedeno u funkciju. Optika je dovedena u desetom mjesecu prošle godine za automatsko zalijevanje, ali do danas ne radi. Tijekom uređenja objekata oštećen je automatski sustav pa je uključivan manualno. Tvrtki Cvjetko istekao je ugovor o redovnom održavanju 31. prosinca, a zašto nije produžen treba pitati prošlu upravu. Sklopit će se novi ugovor, javna nabava je kasnila, trebala je biti pokrenuta u listopadu da bi se nastavila s novom godinom.
Riječ je o 33 tisuće kvadratnih metara za zalijevanje, a od toga je na 23 tisuće kvadrata zemlja duboka samo deset centimetara. Projekt ima jamstvo za dobro izvršene radove na pet godina u visini od 10 posto vrijednosti investicije i može se aktivirati u slučaju problema, a već ih ima. Prioritet je sanacija površine od oko pet tisuća kvadrata kod odbojkaškog igrališta, tamo je stanje zelenih površina najlošije. S obzirom da ide ljeto, to bi trebalo urediti za oko dva tjedna – kaže nam Lidija Bekavac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....