Dolazi još jedna tužna dalmatinska jesen. Svake godine otprilike u ovo doba Miljenko Smoje zaključio bi neku svoju reportažu tim elegičnim zaključkom. Zagledan u predjele, kako je Arsen Dedić pjevao, "raznesene valima i vjetrom", u "tužne ruševine ljeta", podvlačio je crtu ispod još jedne sezone u kojoj su naša mala mista prštala energijom, a sada se, ispražnjena od gostiju, dakle, i od veselja, spremaju prebaciti na drugi, bitno usporeniji životni ritam.
Smojin poučak nije, međutim, vrijedio, barem ne u cijelosti, za dalmatinska vela mist...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....