Kako to da je u Splitu isti paušal za smještaj na Neslanovcu i na Bačvicama? Evo što kažu stručnjaci i političari

Na sjednici Gradskog vijeća Grada Splita u srijedu je usvojen "Prijedlog Odluke o visini paušalnog poreza po krevetu, smještajnoj jedinici u kampu i smještajnoj jedinici u objektu za robinzonski smještaj", kojom je Grad Split povećao paušal za turistički smještaj.

Po novoj odluci, grad je podijeljen u četiri zone, od kojih se prva odnosi na sam centar grada, druga na sve ostale gradske kotare, a treća i četvrta na mjesne odbore. Za prvu zonu po krevetu će se godišnje plaćati paušal od 250 eura, za drugu 150 eura, a za treću i četvrtu 100 eura, što je zakonski minimum.

Tablica s prikazanim zonama i iznosima

Screenshot/Grad Split

Nezadovoljstvo raspodjelom zona na sjednici je iskazao SDP-ov Davor Matijević, koji ističe da nema nikakvog smisla da druga zona obuhvaća, primjerice, Bačvice i Neslanovac i da se za ta područja plaća isti paušal. S druge strane, kaže da bi paušal u prvoj zoni (centar grada) trebao biti najviši mogući, što bi u tom slučaju iznosilo 300 eura po krevetu. Isto su kazali i neki drugi vijećnici, primjerice HDZ-ov Domagoj Bajić.

– Smatram da za prvu zonu ipak treba ići maksimalni iznos, odnosno 300 eura po krevetu, s obzirom na to da ta zona najviše trpi i da se cijeli turizam svodi na tu prvu zonu – staru gradsku jezgru. Što se tiče druge zone, mislim da bi se ona trebala podijeliti.

Meje, Bačvice i Žnjan trebali bi imati 200 eura po krevetu jer ne možemo staviti Bačvice i Neslanovac u istu kategoriju. U trećoj zoni bili bi ostali gradski kotari, gdje je prijedlog da paušal bude 150 eura po krevetu, a u četvrtoj zoni bili bi svi mjesni odbori i tamo bi paušal iznosio 100 eura po krevetu. S tim se slažem.

Mislim da bismo trebali voditi računa o tome da oni u prvoj zoni najviše zarađuju od ovog turizma, pa se teret treba odnositi prvenstveno na tu zonu i trebali bi plaćati zakonski maksimum – obrazložio je Matijević.

Matijević je predložio amandman na ovu odluku, ali nije dobio podršku većine vijećnika.

Što kaže stručnjak?

Za mišljenje smo upitali i doc. dr. sc. Paška Burnaća, profesora Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. On nam je kazao da je zonacija mogla biti nešto bolje odrađena, ali nešto drugo smatra većim problemom.

– Po meni je kudikamo važnije istaknuti koliki su iznosi paušala po pojedinim dijelovima grada u usporedbi s maksimalno dopuštenim iznosom. Naime, država je pružila mogućnost, ne samo Splitu nego i svim turističkim gradovima i općinama, da povećaju paušal po krevetu od 100 do 300 eura.

Doc. dr. sc. Paško Burnać, profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu

Ante Čizmić/Cropix

To vrijedi za prvu skupinu, a to su najrazvijenije općine i takvih je na obali Jadrana najviše, uključujući i Split. Te jedinice lokalne samouprave imale su mogućnost propisivanja paušala u iznosu od 100 do 300 eura po krevetu.

Međutim, vidimo da ni Split, ali ni većina ostalih koji su do sada izišli s podacima nisu iskoristili tu mogućnost. Mi nemamo de facto nijedan dio Splita koji ima maksimalnu stopu koju je država propisala, a to je ova od 300 eura. Najveći dio Splita imat će paušal puno bliži ovoj minimalnoj stopi od 100 eura, on će u većini Splita iznositi 150 eura. Ovaj prigradski dio Splita je na 100 eura, to je minimum, a najveći dio Splita nije daleko od tog minimuma, to je tih 150 – rekao je.

Burnać ističe da su nam puna usta negativnih aspekata apartmanizacije, koja nedvojbeno utječe na naše obalne gradove, a istodobno se naši načelnici i gradonačelnici nisu usudili propisati maksimalni iznos paušala. Dodaje da to nije iznenađujuće jer su uskoro lokalni izbori pa se nitko ne želi zamjeriti građanima koji se bave iznajmljivanjem.

– Dobro je da imamo ikakvu diferencijaciju u gradu, barem se uzelo obzir to da zaista u staroj gradskoj jezgri paušal treba biti najviši. Ne znam zašto se u Palači nije išlo na 300 eura, a ne na 250. Ako igdje ima smisla uvoditi maksimalni iznos paušala, onda je to u staroj gradskoj jezgri Splita, Dubrovnika, Šibenika...

Kvartove poput Meja i Bačvica moglo se malo više diferencirati od ostatka grada, jer svima koji živimo u Splitu jasno je da to nije ista kategorija. Ali evo, to je po mojem mišljenju puno manji problem od toga što se generalno u Splitu, Dubrovniku, Zadru, Šibeniku... stope nisu uvodile približne maksimalnima, nego se išlo na nekakav zakonski minimum – zaključio je Burnać.