Tri, dva, jedan i krećemo, petak, jutro prvog dana ovogodišnje Ultre je prošlo borbeno, sve ceste u pravcu trajektne luke iz smjera istoka grada pretvorile su se u mravinjak. Opalio je zvizdan, ljudi su masovno odustajali od čekanja autobusa na stanicama, pa su bježeći od paklenog ognja u sjenovitoj strani ulice na noge lagane opalili điradu do Rive. A u suprotnom pravcu od Rive evo njih, ultraša koji su nakon noći zgužvane od transporta, umorni od puta krenuli u traženje svojih smještaja. Lako ih je prepoznati, oko pasa drže zavezan dugi rukav, s jednom ruku vuku goleme tvrde kufere.
U drugoj im je ili boca s vodom ili mobitel s kojeg im stižu instrukcije o pravcu puta. Još se nisu oboružali prepoznatljivim Ultra narukvicama, još su friški, još o Splitu ne znaju ništa. Ali od kada je dr. Google donio GPS, nikoga od domaćih više ne pitaju gdje treba skrenuti.
On ih navodi gdje treba, upravo kao grupu djevojaka koje su preko puta samostana klarisa isposnički sjele u hladovinu, na hladni kamen. I prionule marendi. Izvadile su sendviče, boce vode, jogurt... Espanole su, kažu. Prvi su put kod nas, i dok čekaju da im se apartman priredi, malo su prezalogajile. Kažu bit će to dobar početak za vrući vikend, po domaći bi rekli bit će to dobra noć predosjećan.
Ali prije nego što krenu, trebaju se malo i odmoriti, a onda kada mrak padne krenuti u pravcu najluđe fešte u splitskom Parku mladeži. Kažu, smještaj im nije ‘došao‘ puno, prihvatljivo s obzirom da će se iznos dijeliti na njih šest, sedam. A vjerojatno neće puno trošiti ni na spizu. Ako je suditi po ugostiteljima, ultrašima je draže pazariti po pekarama, fast foodovima i samoposlugama. Na pazaru nam primjerice za ultraše vele kako su zeru kraći. Hoće reći nema od njih vele kruva.
- Kupit će jednu breskvu, prije bananu, doće iz pekare s punom kesom kruva i peciva, uzet će 20 deka mesa od kokoše iz dućana. Nije njima do spize, oni su se došli veselit. Neka mladosti, kad će ako neće sad – veli prodavačica Mare s pazara.
Evo nam i njih Nancy, Luke, Carmen, studenti iz SAD-a koji su došli na Ultru iz Švicarske. Prvi puta su na njoj, prvi puta u Splitu, evo prve tri minute u centru grada. Pitali smo ih za komentar, fotografiranje. I znate što su potom oni nas pitali, jeli nam to moraju platiti. Halooo, znamo mi to dobro što to znači. To znači da su ih u to kratko vrijeme u centru Splita već nekoliko puta pokušali oderati. A to su nam fino, biranim riječima studenti i potvrdili.
Sve se plaća...
- Prilazili su nam ljudi nudili slikanje, nešto govorili pa tražili novce za to. Nismo znali da se to treba plaćati. Pa ako nas želite slikati, a mi trebamo platiti, ne hvala, ne bi. Oprezni smo. Mi smo ipak samo studenti. Grad tek upoznajemo, prekrasan je. Nije baš nešto puno skupo, ali u usporedbi sa Švicarskom iz koje smo došli. E da, možete li nam savjetovati što moramo posjetiti, čuli smo za Kasun beach... Gdje jesti, kažu da je u centru sve jako skupo – malo smo prodivanili.
Kako se sati dižu grad se polako puni, doduše za partijanere je i rana ura, nisu oni baš ranoranioci. Kako vrijeme odmiče sve ih je više, prepoznajemo ih po jaknama vezanim oko struka, po klepetanju velikih kufera, po skupnom spavanju na mekoj travi Đardina. Ma i po sjedaljci na hladnom kamenu Pjace, na kojoj je skupina Ultrašica odlučila marendati iz kesa nabubanih pekarskim proizvodima. Izmiješali su se po gradu ultraši s turistima s cruisera, evo ih i po sladoledarijama. Još nisu izvukli Ultra outfite koji su definitivno jedna od najvećih atrakcija ove velike glazbene manifestacije. U restoranima još nisu naparili veliku potrošnju, u suvenirnice baš i ne ulaze. Jedino po koji magnet i shotters čašu. Doduše i pitanje je koliko njih će je i staviti u pogon po gradu, s obzirom da im je večernji raspored pun kao šipak. U jednoj od suvenirnica pitamo jesu li već uočljivo pristigli.
- Još nisu u većem broju prošli gradom, sada oni nanaju. Ali imaju oni svoj cilj, tu su stigli kako bi se zabavili i napili. Legnu u osam ujutro, predvečer krenu na partyje koji se samo nižu. Nemaju ono vrimena za traženje suvenira - pričaju nam u suvenirnici u Bosanskoj ulici.
Oko podne i pol uočili smo skupinu od desetak djevojaka u desantu na spizu. Meta im je postao dućan jednog našeg velikog trgovačkog lanca. Kada su ga ugledale s druge strane ceste, njihovoj sreći nije bilo kraja. Znamo i što će pazariti s polica.
- Gotova hrana, juhe iz kesica i umaci, slatko, alkohol i voda. I visoko energetska pića. Vodom smo se opskrbili kao da nam dolazi stoljetna suša – kažu nam u jednom dućanu s partijanerske rute.
U Split će, saznajemo, preko dana dopilotati taksisti iz brojnih krajeva Hrvatske. Bit će to ljuta borba za svakog gosta. Brojni će na Ultri pokušati što dublje zavući ruku u tuđi džep.
- Kad ta sila izađe iz stadiona, žedna, gladna, dehidrirana, ima da nestane sve iz prvog prstena obrane - priča nam konobar Marijo iz jednog lokala iz najbližeg okružja poprišta velikog događanja. Vežite se polijećemo, još nas nekoliko sati dijeli od Ultra 2026.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....