Kad nakon punih pola stoljeća neku splitsku ulicu prekrije novi asfalt, bio bi to razlog za veselje, ali ne i na Visokoj, gdje je iz gradskog proračuna odobreno oko 150 tisuća eura za Vinodolsku ulicu, čijeg se prvog i zadnjeg asfaltiranja ni najstariji ne sjećaju.
Spor je izbio u zadnjoj četvrtini Vinodolske, na mjestu gdje se oštro nizbrdo spušta na Velebitsku. U zadnjoj ćoši ulica je oduvijek nagnuta na sjevernu stranu i stanar Davor Juričić traži da se nivelira kako se baš u njegov prostor i okućnicu ne bi slijevala oborinska voda iz cijele ulice. Kaže kako je bilo dosta da se iskoristila prilika kad se već skida asfalt da se tamponom „drica“ nagib koji ide prema njemu.
Nitko neće vodu
Možda bi i moglo, ali tome se protive susjede preko puta njegove kuće, koje su nam za „dobrojutro“ s ponistre dobacile:
– Ne želimo da se ulica naginje prema nama pa da nam poplavljuje kuća. Ni slučajno, neka se sve napravi kako je i bilo!
– Najprije, radi se pogrešno. Kad se već nakon pedeset godina sređuje ulica, trebalo je skinuti cijeli sloj asfalta, postaviti novi tampon, nivelirati nagib, upustiti šahte na kojima zapinjemo i izravnati veliku gobu prije ulaska na Velebitsku. Ovako je samo skinut gornji sloj asfalta i sve će se vratiti kako je i bilo. Od cile ulice samo se nama ovdje sliva sa sjeverne strane, to je dvadesetak metara, ne virujen da se nije moglo riješit. Gospođe preko puta boje se da će se onda njima slijevati, ali to nije moguće ako se napravi kako triba – dočekao nas je Juričić, dodajući kako projektanti nisu željeli ni razgovarati o njihovu problemu.
Pridružio nam se i dosadašnji predsjednik kotara Ivan Bikić, u čijem su mandatu odobrena sredstva za asfaltiranje, pa je nastala prepirka može li se ovo riješiti ili ne može.
– Ovo je značajno ulaganje. Cesta je zadnji put asfaltirana 1976. godine i onda znate koliko nam je to važno. Susjedi ne razumiju da ovo nije gradnja ceste, nego rekonstrukcija, što znači da se skida zadnji sloj asfalta i stavlja novi i to je sve. Ako idemo iznova graditi, sve se mora preprojektirati, tražiti nova sredstva, a tko zna i kako bi se riješilo, i je li to uopće moguće – kaže.
– Pa vidite li vi koliko je ulica nagnuta prema mojoj kući, da se priko ove kosine sliva voda baš na mene – poziva ga Juričić da dođu mjeriti.
Onda neko vrijeme natezanje: Je! Nije! Može! Ne može!
Gospođe navijaju s prozora, opća buka.
‘Neću popustiti‘
Za to vrijeme razgovaramo s okupljenim Davorovim rođacima. Mario sa Sućidra zadovoljan je radovima u svojoj ulici.
– Nedavno je naša ulica Sućidar dobila asfalt, i mi smo prezadovoljni, ali prije toga se komuniciralo sa stanarima. A to je bila najgora ulica u Splitu, cila razrovana. Tribali bi poslušat čovika i napravit mu šta se može, nije normalno da je baš na ovome mistu nageto toliko na njega i prostor mu poplavljuje – kaže.
Tamo prepirka još traje, traže se liveli i konopi, a Davor ne odustaje:
– Ma znaš šta, ja ću leć prid bager kad dođe asfaltirat! Štrajkat ću glađu! Iz svoga ću džepa platit da se nivelira ulica i ova kosina, a da znate, obavijestit ću i DORH.
O ovom problemu postali smo i upit projektantima Cestara, pa ćemo objaviti njihov stav kad ga pošalju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....