Splićani se posljednjih dana masovno tuže na nasrtljivo ponašanje galebova i na strašnu buku koju izazivaju tijekom ranih noćnih i predvečernjih sati. I imaju razloga za brigu i pojačan oprez. Prisnažuje nam to priča naše sugrađanke Tatijane Granić, čijeg je sina kraj kontejnera za smeće u Vukovarskoj ulici prije neki dan napao odrasli galeb i pandžama mu ozlijedio vrat.
Imao je veliku sreću, zadobio je samo površinske ozljede. Po struci je liječnik pa je odmah ocijenio težinu rane i pravilno je sanirao. Tatijana Granić veli nam da je incident mogao proći puno gore, s obzirom na to da je galeb i nadalje nastavio s iznimno agresivnim ponašanjem i pripremom za novi, drugi napad.
– Sin je bacio vrećicu sa smećem u kontejner, i u tom trenutku čuo je svoju partnericu kako viče: "Pazi, pazi, pazi...!" Instinktivno je spustio tijelo prema dolje, samo se skupio da bi se zaštitio. U tom trenutku osjetio je udarac, galeb ga je pandžama uhvatio za vrat, malo ispod glave. Da se nije zaštitio, zasigurno bi ga kljunom i pandžama ozbiljno zakačio po licu. Čujte, nije to nimalo ugodno, ali bez obzira na sve, budimo realni, nisu krivi galebovi, nego nekulturni ljudi koji ostavljaju smeće po ulicama i pokraj kontejnera, a to privlači galebove – veli Tatijana.
Njezin se sin brzo okrenuo i s partnericom je počeo trčati prema ulazu u zgradu. Uspio je vidjeti i galeba kako se i sam brzo okreće i velikom brzinom starta u njegovu smjeru. Izgledalo je to kao filmska scena u Hitchcockovim "Pticama".
– Ugledao ga je kako u niskom letu ubrzano leti prema njemu. Ušli su brzo u kuću i zatvorili vrata za sobom, galeba je to konačno zaustavilo. Zamalo je udario u ulazna vrata kakvom se agresivnom brzinom spremao da ih opet napadne. Sin je brzo sam sebi sanirao ozljedu, zvao je i tvrtku "AS-Eko", no rekli su mu da oni nisu nadležni za taj dio posla – rekla nam je Tatijana Granić.
Noćima Splićanima ne daju mira, kriče, divljaju
Što se događa? Galebovi su posljednjih tjedana nesnošljivi, kriče, noću divljaju, okružuju ljude u niskim preletima, znaju biti agresivni prema vlasnicima pasa kad ih izvode van. Stvar je u tome da je ovo vrijeme kad imaju mlade, koji iziđu iz gnijezda i prelete do tla, ali ne uspijevaju se opet dignuti u zrak pa zbunjeno teturaju naokolo. Roditelji ih prate s visine, i kad ocijene da im se netko približio, isto kao i vrane, kreću u napad. Ne približavajte se mladim galebovima, ne provocirajte ih, samo se maknite da ne bi bilo napada. Što se tiče buke, nesnosnog kričanja, dobra je vijest da će prestati, a loša da će to biti – tek za koji tjedan.
– Vruće je, spavamo s otvorenim prozorima, a onda oko tri sata počne te buditi buka gradskih "pivaca", to postaje neizdržljivo... Umorna sam, nervozna, neispavana, to ne staje. Gomila ih šeta po krovu zgrade, čujemo kako tapkaju, prelijeću, kruže... Što se ovo događa? To nisu Runjićevi galebovi, to su "leteći štakori" koji proždiru i štakore, vire iz kontejnera. Prije neki dan jedan je iz smeća izvukao komadinu mesa, donio je na krov auta i čerupao, odvratna scena. Pratio je svaki moj korak, malo je falilo da me napadne. Užasni su, odvratni, prenose bolesti, ne daj bože da te ubode kljunom ili uhvati pandžama – tuže nam se Splićani.
Istina je da su zagospodarili gradom, na ravnim krovnim plohama i terasama napravili su gnijezda, položili jaja, podigli mlade. Stručnjak za galebove klaukavce, Trogiranin Robert Crnković, objašnjava da su najbučniji od travnja, kad ženka položi jaja i grije ih, čuva, dok mužjak ide po hranu. Prilično su glasni sve do srpnja, kad mladi odlaze svojim putem. Biološki ih sat diže u tri, četiri ujutro i to objavljuju drekom. Identično se glasaju i kada objavljuju povratak jednog od roditelja. Kad ptići još malo odrastu, roditelji zajedno idu u potragu za hranom, a mali ostanu sami u gnijezdu. Kad se roditelji vrate, kriče svi, od gladi, radi komunikacije, označavanja teritorija, pokazivanja snage. No zabrinjavajuća je činjenica da su spremni bez straha napasti ljude. Što se dogodilo, pitamo Crnkovića, kojega smo zatekli na jednom od istraživanja života ovih divljih ptica, i to na jednom od pučinskih lastovskih otočića.
– Objasnio bih to najnovijim primjerom. Na otočiću koji je poznat po velikoj galebljoj koloniji naš ih je dolazak jako uznemirio. Ne možete vjerovati s kolikom su krikom, energičnim glasanjem popratili naš ulazak na njihov teritorij. Digli su se u zrak, počeli su nalijetati u našem smjeru, no kad bismo došli u blizinu, samo bi se digli uvis. Nisu nas fizički napali, i to zbog toga što imaju strah od ljudi, nemaju s nama prethodni suživot, nikakva iskustva, imaju samo strahopoštovanje. I zato nam ne prilaze.
A što se događa s gradskim galebovima? Oni su se toliko naučili na suživot s ljudima da više ne osjećaju strah. Štoviše, misle da su jači i zato napadaju. I mi ljudi pomažemo im u tome da ostanu u našoj blizini. Ostavljamo otvorene kontejnere, izbacujemo smeće na ulicu, bacamo hranu gdje god stignemo. Tako im dopuštamo da postanu sastavni dio našeg života. U takvim okolnostima gube strah od čovjeka i napadaju. I bit će i gori – veli Crnković.
Karlo Pilko, prvi čovjek GK Gripe, potvrđuje da im se građani tuže na masovnu pojavu galebova, koji stvaraju veliku noćnu buku.
Sami smo krivi za ovo
– Svaki put im kažemo da se galebovi vole udomaćiti i ugnijezditi pokraj mjesta na kojima lako pronalaze hranu. To su otvoreni kontejneri, koji su za njih besplatni restorani. Tamo gdje je smeće ubačeno u polupodzemne spremnike galebova nema.
Problem su neodgovorni građani koji vrećice ostavljaju kraj spremnika i ne spuštaju njihove poklopce. Svaki put kad vidimo smeće posloženo kraj spremnika, mi zovemo "Čistoću", ali tada već bude kasno, galebovi to već pronađu i raščerupaju. Ljudi, zatvarajte poklopce kontejnera, smeće ubacujte u spremnike – veli Karlo Pilko, prvi čovjek GK Gripe.
Ljudi govore da je galebova ove godine puno više nego prethodnih. No ne možemo odbaciti ni soluciju da su zapravo promijenili smjer kretanja i boravka. Nekada su bili stacionirani na Karepovcu, a kad je uređen, proširili su se po gradu i Sjevernoj luci. S početkom radova na Žnjanu masovno su se spustili na plažu i tamo stvorili kolonije. Zrinka Lukić, dugogodišnja djelatnica na održavanju gradskih plaža tvrtke "Žnjan" d.o.o., navodi da su bili šokirani brojem galebova koji su se nastanili na ovom području. Bilo ih je more, vele. Boravili su tu sve dok se Žnjan nije otvorio. Ljudi se vratili u velikom broju, napunili šetnicu, plaže – oduzeli su mir galebovima, koji su se opet vratili na splitske krovove. I zato imamo dojam da su se namnožili u ogromnom broju.
– To je bila žnjanska invazija. Iza sebe su ostavili, kako je naš kolega Maki rekao, ogromne količine "galebine", izmeta koji smo prije otvaranja danima segmentarno, centimetar po centimetar, čistili miniwashevima. To je smeće Makijevom idejom dobilo upravo taj naziv, tako smo ga uvrstili i u našu internu terminologiju. Otkad su se Splićani vratili na Žnjan, galebovi su nestali – rekla nam je Zrinka Lukić.
I onda su se vratili na splitske zgrade. Tu će biti točno onoliko koliko im mi to svojom nebrigom i nehigijenom budemo dopuštali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....