– Nažalost, nisam se odazvala pozivu na mamograf. Smatram da mi je to jedna od najvećih životnih pogrešaka. Da sam otišla, karcinom bi bio otkriven na vrijeme – govori Ljubica (52), koja je anonimno željela podijeliti svoju priču kako bi inspirirala druge žene i osvijestila ih koliko su važni redoviti pregledi. Umjesto odlaska na mamograf, naručila se na ultrazvuk, a termin je dobila tek godinu i pol dana kasnije. Tijekom tog razdoblja karcinom se proširio i zahvatio limfne čvorove.
Naglašava da je osvješćivanje žena ključno te je uvjerena da bi njezino liječenje bilo bitno olakšano da je otišla na mamograf i otkrila karcinom u ranijoj fazi. Osim toga poziva žene da redovito obavljaju samopreglede.
– Nisam se pregledavala, liječnik me pitao kako je moguće da nisam napipala izraslinu od tri centimetra. Nisam imala drugih simptoma prije odlaska na ultrazvuk. Učinila sam ogromnu pogrešku – govori nam Ljubica kroz suze.
Trenutak kada joj je liječnik kazao dijagnozu opisuje kao stanje potpunog šoka. Desetak dana je bila potpuno rastresena, čak je i negirala situaciju, jednostavno nije mogla vjerovati da se to njoj događa.
– Nije bilo suza i plakanja, bila sam potpuno šokirana. Mozak uopće ne može prihvatiti tu spoznaju, moja prva reakcija je bila da su vjerojatno pogriješili i da to nije moj nalaz. Trebalo mi je deset dana da sve procesuiram. Potrebno je doživjeti svojevrsno "buđenje" nakon što saznate dijagnozu.
Pretrage idu dalje, trebate početi borbu za život, smoći snage i izići iz tog vakuuma. Liječenje se nastavlja, a vi morate sami sa sobom riješiti što želite jer ste ključan dio tog procesa – naglašava Ljubica, koja zbog svog emocionalnog stanja u tim trenucima nije imala ni apetit, zbog čega je izgubila nekoliko kilograma. Tvrdi da je to bila jedna od većih pogrešaka jer je gubitak kilograma utjecao na njezinu snagu za prolazak kroz težak proces liječenja.
Iako do danas nije tražila psihičku pomoć i podršku, pohvalila je mogućnost da žene potpuno besplatno zatraže psihologa ili psihijatra. Ljubica nije primala kemoterapije već je bila na mastektomiji i disekciji pazuha, kirurški su joj otklonjena zahvaćena područja i limfni čvorovi.
Nakon toga liječenje je nastavila u Splitu i obavila radioterapiju. Tada se prvi put susrela s udrugom "Caspera", a za udrugu i splitsku onkologiju ima samo riječi hvale. Terapija joj je počinjala u trenucima kada su se stari aparati mijenjali novima pa je inzistirala na tome da se zračenje ipak obavi na novim aparatima.
– Bila je to moja želja, a posebno jer je bilo pitanje dana kada će uključiti nove aparate. U početku mi je nepovjerenje ulijevala činjenica da na radioterapiji rade jako mladi ljudi, nije mi bilo jasno kako su u svojih 25 godina stigli naučiti sve što treba. Pokazalo se da su moji strahovi neopravdani, jako su srdačni i ljubazni, spremni za razgovor – smatra Ljubica.
Poseban pozdrav željela je uputiti spremačici Dijani za koju kaže da joj je pomogla više od bilo kojeg psihijatra.
– Shvatila sam u jednom trenutku da sam daleko najmlađa u grupi pacijenata koji su bili naručeni navečer, što me, moram priznati, psihički dotuklo. Gospođa Dijana me saslušala, bodrila i uputila mi riječi koje su mi u tom trenutku značile sve. Znala je točno što treba reći, vjerojatno jer se svega nagledala... Tim riječima mi je dala nevjerojatno snagu i ugasila dvojbe koje sam imala – prisjeća se Ljubica.
Tvrdi da je oduvijek bila svjesna da smo prolazni, a smatra da ju je dijagnoza naučila da bude hrabrija i da se manje nervira oko sitnica.
– Osjećam se ohrabreno, shvatite u nekom trenutku da ako nemate zdravlje, malo toga možete izgubiti. Ne obraćam više pažnju na sitnice koje su me prije nervirale, život je jedan, prolazan je. Želim poručiti ženama da zgrabe danas, da ovo shvate kao poziv na buđenje. Ne treba previše obraćati pažnju na sitnice, uvijek se sve nekako riješi i dođe na svoje – naglašava Ljubica.
Besplatni smještaj, koji je dobila zahvaljujući "Casperi", značio joj je jako puno. Žene koje nisu iz Splita, a ovdje dolaze na liječenje, smještaj obično plate oko 500 eura. Zračenje, na kojem je bila i Ljubica, uglavnom traje oko mjesec dana.
– Stan mi je neizmjerno olakšalo cijeli taj proces. Osim stana ne morate platiti ni režije. Uzmite u obzir i da su žene u tim trenucima često na bolovanju, zbog čega im i mjesečna plaća bude manja. U početku sam bila sumnjičava, jednostavno vam se čini predobro da bi bilo istinito, ali evo mogu potvrditi da je sve provjereno. Na kraju, ako želite, uplatite koliko možete na račun udruge. Potpuno je dobrovoljno pa je uredu i ako ne uplatite – ističe Ljubica, koja poziva sve dobre ljude da uplate donaciju Casperi, kako bi i druge žene dobile prijeko potrebnu pomoć.
Željela je i detaljno opisati stan kako bi žene koje će u njega dolaziti znale točno što mogu očekivati i kako bi se adekvatno pripremile.
– Stan se nalazi u jako mirnom kvartu, na dobroj lokaciji koja je autobusima povezana s bolnicom. Autobusna stanica je preko puta u polasku i točno ispred zgrade u povratku. Imate sve što će vam trebati, uključujući kompletnu posteljinu, posuđe... U prizemlju zgrade je dućan u kojem možete nabaviti sve što vam je potrebno. Važno je naglasiti i da je smeće odmah ispred zgrade.
Jako blizu je i "Mall of Split" u kojem se nalaze pošta, banka, trafika, frizerski salon, apoteka. Sve što je nama važno, pogotovo kada ste u nepoznatom gradu, dobro je da znate da imate sve na jednom mjestu. Izdvojila bih i restoran na posljednjem katu koji ima jako dobre domaće marende. Osim toga, pored "Mall of Splita" kreće autobus koji vas vozi direktno do Rive i nazad pa savjetujem da malo prošetate, popijete kavu i uživate u svakom danu – zaključuje Ljubica, uz poruku ženama da budu hrabre i ustrajne u svojoj borbi jer život je jedan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....