- Danas sam dobro. Sretna sam i zadovoljna, možda malo iscrpljena, ali to su slatki izazovi - kaže Marina Zečić, jedna od hrabrih žena koje će sutra sudjelovati na otvaranju Parka života pored Klinike za ženske bolesti splitskog KBC-a. Marina je hrabra borkinja, aktivna članica i potpredsjednica Udruge Caspera, ekonomistica, zaposlenica malene obiteljske firme u Tugarama, supruga, a od prije 20-ak dana i majka blizanaca: djevojčice Dore i dječaka Ariana. Neizmjernoj sreći prethodilo je teško životno razdoblje, 2017. godine dijagnosticiran joj je karcinom dojke. Tada su joj bile tek 34 godine. Sa suprugom jer prolazila kroz proces potpomognute oplodnje kada je je liječnik, dodatnog opreza radi, poslao da ponovi pregled dojke.
- Kazao mi je da ponovim pregled dojke, iako sam imala relativno "svjež" nalaz koji je pokazivao da je sve uredno. Da me nije uputio, možda bih kasno saznala za dijagnozu. Zapitala sam se ono što se vjerojatno zapita većina osoba koje se susretnu s potencijalno smrtonosnom bolesti: koliko vremena mi je još ostalo? Jednom riječju - šok. Kada prepričavam svoju priču, često kažem da sam taj dio života bila u nekakvom limbu. Treba neko vrijeme da se čovjek posloži i prihvati dijagnozu - prisjeća se Marina jednog od težih trenutaka.
Proces aktivnog liječenja, koji uključuje kemoterapiju i zračenje, trajao je šest mjeseci, a potom još šesti i pol godina antihormonske terapije i inducirane menopauze.
- Ne volim kazati da sam pobijedila rak. Znamo ćud te dijagnoze, nikada ne znaš na čemu si. Osjećam strahopoštovanje prema toj bolesti, samo molim Boga da ostane u fazi mirovanja - tvrdi Marina.
Fizički joj je najgore padala kemoterapija, a uz to su se stvorili problemi s rukom zbog operacije dojke. I dan danas zbog toga osjeća bolove.
- Mentalno je najveći izazov sjediniti se sa sobom, posložiti sve kockice u glavi i krenuti dalje. Po prirodi sam pozitivac pa sam nekako sve okrenula na humor. Smatram da me to izvlačilo u najgorim trenutcima - prisjeća se.
Ipak, najviše joj je značila podrška obitelji i prijatelja, ali i mogućnost razgovora s nekim tko je prošao kroz slično iskustvo.
- Udruga Caspera, nažalost, u to vrijeme nije djelovala. Tada nisam znala da postoji neka udruga (npr. Klub žena liječenih na dojci), a dosta bi mi značio razgovor sa ženama koje su imale ista ili slična iskustva.
Puno mi je pomogla jedna kolegica, koja je kroz sve ovo također prošla, a da sam imala cijelo jedno društvo takvih žena...sigurno bi mi bilo lakše. To tek sada vidim, kroz druženje u Udruzi, koliko ta "peer podrška" znači onima koji se bore protiv zloćudne bolesti. Nema puno govora, ponekad samo pogledom možemo sve iskomunicirati, bez previše pitanja - prepričava Marina.
Nakon duge borbe, sreća se preokrenula, mogli bismo kazati da se udvostručila. Marina je saznala da je trudna i da će postati mama blizancima. Rodila je prije 20-ak dana, a od tada kaže da je prvo majka, a onda sve ostalo.
- Kada sam tek saznala dijagnozu, kazali su mi da na neko vrijeme zaboravim na majčinstvo. Do tada sam već prošla tri operacije, a kada se saznao karakter moje bolesti i mogući ishodi liječenja onkološki tim mi je kazao da odem na krioprezervaciju, odnosno zamrzavanje jajnih stanica. Rekli su mi da mogu za šest, sedam godina, ako sve bude u redu, ponovo pokušati. Hvala Bogu, sve je išlo pozitivnim smjerom. Onkologica me privremeno skinula s terapije, uspjeli smo iz prvog pokušaja i dobili naša dva mala čuda - emotivno će Marina.
Kada je skupila nalaz iz laboratorija, otišla je na odjel humane reprodukcije i dala ga medicinskoj sestri Ani.
- Ona je bila prva koje je vidjela nalaz, a kada sam ugledala osmijeh na njezinom licu...samo sam počela plakati. Inače nisam osoba koja tako lako zaplače, barem nekada nisam bila, ali suze su same potekle. Kada se čovjek nađe u situaciji poput moje, valjda potisne svoje želje i nade, iako sam procesu pristupila opuštena, vođena mišlju što što treba biti – bit će. Dok prolaziš kroz liječenje, ne znaš hoćeš li moći ikada zatrudnjeti, bojiš se, kako prihvatiti ako ne uspije? Kada se ostvare te najveće želje, jednostavno vas ponese bujica emocija - prepričava, a u šali kaže da su vjerojatno "i trudnički hormoni odradili svoje".
Sada uživa u majčinskim brigama. Pogled na život promijenio se nakon bolesti, a kaže da će ga majčinstvo sigurno ponovo promijeniti.
- Nakon bolesti promijenili su mi se prioriteti, a sigurno će se to ponovo dogoditi i u majčinstvu. Čovjek zaista nauči više cijeniti život, shvatiš da ti je svaki dan darovan. Još uvijek se učim ne nervirati zbog nebitnih stvari. Dosta nas se okrene prirodi, a i ja sam jedna od tih žena, počela sam planinariti. Boravak u prirodi mi godi, a tim više smatram da je Park života izvrsna ideja, što se dio prirode i onaj smiraj koji pruža prenio u sam centar grada, na mjesto gdje je najpotrebniji. Dok sam čuvala trudnoću, iako su još radovi bili u tijeku, ponekad bih prošetala i to bi mi dosta pomoglo. Dodir prirode sigurno ima terapijski učinak - kaže Marina, koja uživa i u čitanju te volontiranju te raznim edukacijama koje pohađa. Između ostalog, ostao joj je završni ispit za 3. stupanj NLP edukacije.
Mladim ženama prvenstveno poručuje da ne zanemaruju preventivne preglede, bilo da se radi o odlasku ginekologu ili pregledu dojki.
- Primijetili smo u Udruzi da žene zanemaruju ginekološke preglede. Nekoliko godinama organizirali smo besplatne preglede, a odaziv je bi jako loš. Ako se i dogodi dijagnoza, a vjerujte mi da znam da je užasan trenutak kada to čujete, treba osvijestiti da to ne znači nužno kraj. Uvijek postoji razdoblje koje vrijedi proživjeti - ističe.
U Udruzi posebno naglašavaju važnost tjelesne aktivnosti pa sukladno tome organiziraju događaje poput nordijskog hodanja i kombinacije pilatesa i plesa. Tvrde da aktivnost treba biti prilagođena pacijentu, ali da svakako poboljšava ishode liječenje čemu u prilog idu i brojna istraživanja. Od nedavno djeluje i klapa "Caspera", naravno uz stalno pružanje psihološke pomoći zbog čega je u konačnici Udruga i osnovana. Bore se kako znaju na svim frontovima.
Za splitski KBC ima rezervirane samo riječi hvale. Tvrdi da je imala isključivo pozitivna iskustva s djelatnicima - tijekom liječenja i tijekom trudnoće.
- Čast mi je što sam jedna od mama koje će biti na otvaranju Parka života. Zahvalna sam svim djelatnicima, istaknula bih i laborante koje se često zaboravi spomenuti, a vjerujte da vode stalne bitke s nama, onkološkim pacijentima. Ponekad je zaista teško izvaditi nam krv.
Naravno, ne smijem zaboraviti ni medicinske sestre. Posebno mi je drago što vlada prijateljsko okruženje liječnika prema pacijentima, kako na onkologiji, tako i u rodilištu, posebno na odjelu humane reprodukcije gdje svi djeluju kao malena obitelj. Ni u jednom trenutku, na ni jednom odjelu, se nisam osjećala kao broj. Ovim putem zahvaljujem svim mojim liječnicima, embriologinjama, i ostalim djelatnicima splitske bolnice koji su vodili brigu o mom zdravlju Na kraju krajeva, bez njih ne bih svjedočila svojim "malim čudima". Također, zahvaljujem i splitskoj neonatologiji i pedijatriji što bezrezervno brinu o našim najmanjima. Zaista, nemam riječi - zaključuje Marina kojoj želimo da sada uživa bez briga sa svoja "dva malena čuda".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....