Lako bi bilo da se smrad koji se protekla tri dana širi područjem Kile, južno od odlagališta na Karepovcu, može opisati tek riječima smrdi, smrdi, užasno smrdi. Ovo je, kažu nam mještani, deveti krug pakla. Ovo je, tuže nam se, gore od svega. Neopisivo je neugodan, osjeća se, kažu, kao kiseli, masni oblak nečega što podsjeća na miks garbure i najgorih pokvarenih jaja. Stiže im s gradskog odlagališta smeća i prodire u svaku poru. Ljeto je opalilo svom žestinom, hvata se svaki dašak vjetra, atom arije, propuha, bilo čega. Već svi dišemo na škrge, pušemo, grintamo. I ne shvaćamo kako je ljudima što na Kili žive još puno puta gore. Kod njih se u predvečerje – čak se sa svojom mukom i šali domaća ekipa – pred zgradama može sjediti jedino s plinskim maskama. Šalu na stranu, zbog smrada se posljednjih dana moraju sa sumrakom zatvarati u kuće. I do jutra stajati zabarikadiranih prozora, vrata, balkona.
Nije to samo problem Kile, i drugi su lokaliteti u igri. Samo zavisi kako vjetar puše, u kom se smjeru okreće, koji mu se gradski pojas nađe na putu. U utorak je svom žestinom nasrnuo na područje Lovrinca. Kažu nam ljudi s cvjetnih štandova kako je u šest jutarnjih sati na radnom mjestu bilo nemoguće stajati.
– Naprosto te tjera na povraćanje. Doslovce. Mi prvi što smo došli počeli smo se pitati odakle dopire. U prvi tren nismo pomislii na Karepovac, jer on nije baš u najbližem susjedstvu. Ali Karepovac je ipak bio u pitanju. To je smrdilo ko kuga, neopisivo, nešto kiselo, trulo, tjeralo je na povraćanje. Nekoliko sati poslije sve je nestalo – kaže nam prodavačica Marija.
U četvrtak oko 10 informativno smo prošli oko Karepovca okolo, naokolo. Smrada nigdje. Kao da je u zemlju misteriozno propao. A ranije ujutro istog dana je, pričaju nam na Kili, grizao za nos, štipao, nije dao disati. Pojavile su se putem tvrdnje kako je ovu neugodnu situaciju izazvala veća količina biootpada, pojačane količine smeća iz ugostiteljstva, mesnica, dućana, kućanstava. Rezultat pojačanog turističkog priljeva i poslovanja. Na Kili to ne negiraju, ali su uvjereniji kako je problem vezan uz postupke kontinuiranog otplinjavanja. Drže kako radnici "Čistoće" u predvečerje otvaraju zaštitne ventile na cijevima koje prodiru duboko u unutrašnjost brda. Na taj način nakupljenim plinovima omogućuju izlazak u atmosferu.
Uzrok smradu su ‘dimnjaci‘
– Smrada ima uvijek, ali definitivno ga posljednjih dana osjećamo intenzivno, svakodnevno i vjerujemo kako je rezultat zaštitne mjere otplinjavanja. U nutrini brda odvijaju se kemijski procesi, stvaraju se plinovi koji mogu dovesti do eksplozija, požara. U brdo su ugrađene cijevi, nešto nalik dimnjacima iz kojih oni izlaze vani. Ali mi onda živimo u oblaku smrada. Često to rade vikendima. Sada i preko tjedna, što je nas stanare, uz sve divlje životinje koje nam iz gustiša dolaze pred vrata kuća, dovelo do još jednog problema. Ništa to nije novo, ali jako je neugodno, i teško kada nastupe velike vrućine. Kada smrad krene, mi se zatvorimo i čekamo do sutra. Ovdje ima jako puno male djece. Nije to lako za izdržati. Trpimo – kazao nam je Siniša Javorčić, jedan od stanara s Kile.
Možda neki ne znaju, ali na Kili se događa i intenzivan turistički život s mnoštvom apartmana, kuća za odmor s bazenima. Podosta njih s pogledom na Karepovac brdo. Raspitali smo se što se kod njih događa kada oblak pristigne u goste. Ljudi ne žele s imenom i prezimenom izići u javnost, razumljivo, kada bi prostrli podatke o smetlištu iz blizine, pitanje je kako bi se buking kasnije ostvarivao. A za sada, usprkos svemu, ide dobro jer, među ostalim, turisti uglavnom i ne znaju kako se ispod brda krije desecima godina nakupljano smeće. A to što ovi smještaji nemaju pogled na more, palaču, carske trgove, ovi im naši Splićani višestruko vraćaju predivnim domaćinstvom. I gosti to znaju cijeniti.
Brdo je, ali prirodno
– Čujte, mi ne znamo jesu li oni upoznati s tim da je to brdo odlagalište smeća. Možda bi neke to odmah u startu odbilo da znaju. Zanimljivo je zato kako oni misle da je to brdo kao neko obično brdo, senzacija, dio prirode. Tako ga većina doživljava. Strepimo uvijek od dvije stvari, od smjera vjetra koji bi nam donio miris smrada, jer to goste odmah uvuče u apartmane, a molimo i Boga da nas ne pitaju odakle dolazi ova neugoda. Kad ih uhvati oblak smrada, oni misle da je to od negdje okolo, nešto što je slučajno nadošlo – veli nam jedan od iznajmljivača.
Što se većine tiče, imali su tu sreću da im gosti zbog neugodnih mirisa nisu otkazivali smještaj. A ako se i dogodi da im se pojavi dok, primjerice, sjede kraj bazena ili na balkonu, zatvore se u sobe i nastave ljetovanje nadalje. Sutra je ionako novi dan. Kakvu muku imaju oni, imaju i domaćini. Ali kod potonjih je stalna.
– I mi se zatvaramo u kuće, palimo klime, ventilatore. Imamo pročišćivače zraka. Robu, posteljinu, sušimo u kući jer kad taj smrad navali, kada se taj miris koji doslovce tira na povraćanje uvuče, teško ga je izvući. Sve se onda opet mora prati. Nije ovo baš lipo misto za dizat dicu. Ali dom nam je, sve radimo da bude najbolji. Znate što je paradoksalno, manji je smrad bio prije sanacije. Ludo, je l‘ tako – govore nam iznajmljivači iz blizine Karepovca.
Uvijek se u Splitu pomno pratila vremenska prognoza. A na Kili osobito. Tu i vitrić, propuhić, maestralić od ovih ljudi može napraviti zarobljenike u vlastitoj kući.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....