Oko sudbine hotela "Zagreb" na Duilovu dobro se zakuhalo na splitskoj političkoj sceni, na sreću pozitivno. Naime, i prijedlog Sveučilišta da se u veliki kompleks, kojim trenutno upravlja MORH, smjeste studenti je opravdan, no Gradsko vijeće prevagnulo je za još većom potrebom, domom za umirovljenike, prema kojima se lokalne vlasti desetljećima ponašaju ignorantski, premda ih je pet tisuća u očajničkoj poziciji, čekajući mjesto u domu koje, po svoj prilici, većina neće dočekati.
No ideja o domu na Duilovu nije nova, prvi se toga nisu dosjetili ni sveučilištarci ni Davor Matijević i Ante Zoričić, čiju inicijativu je podržalo Gradsko vijeće. Ona je bila na tapetu gradske uprave prije gotovo trideset godina, no spletom zanimljivih okolnosti izbrisana je iz memorije gradskih političara.
U ta davna doba, 1998. godine, vlast u Splitu bila je čvrsto u rukama HSLS-a, gradonačelnik je bio njihov Ivan Škarić, koalicijski partneri su bili ASH-HSU i SDP, a s druge strane stola, u oporbi, sjedili su HDZ i HSP.
Obrat nakon sporazuma
Tadašnji potpredsjednik ASH-HSU-a Mate Buljubašić prisjeća se obrata koji se dogodio nakon koalicijskog sporazuma:
– Naši vijećnici bili su prvoklasni intelektualci i ljudi: Nikola Šimunović, Ivo Šimunović, Stanko Jelača i Ante Kriletić. Mi smo s HSLS-om i SDP-om dogovorili programsku suradnju s nizom socijalnih stavki, među kojima su bile: plaćanje struje i vode obiteljima čiji su članovi ostali bez posla u pretvorbi i privatizaciji, dohrana svoj novorođenoj djeci, te, kao najvažnije, zahtjev Vladi da hotel na Duilovu prepusti lokalnoj vlasti kako bi se ondje otvorio dom za ljude treće dobi. Smatrali smo kako bi dom čak bio i isplativiji od hotela, jer je turistička sezona tada bila kratka, ako bi je uopće i bilo. Naime, hotele na obali tek su napustili prognanici i izbjeglice, rat je kratko prije toga završio i turističke sezone u današnjem smislu nije ni bilo. K tome, tvrdili smo kako bi velika većina zaposlenika hotela mogla zadržati radno mjesto, jer su i hotelu i domu potrebni kuhari, konobari, sobarice, čistačice, domari, činovnici. Dio se mogao preškolovati za njegovatelje, a trebalo je samo zaposliti medicinsko osoblje. Grad bi čak bio u plusu jer je turistička sezona trajala jedva dva mjeseca, a dom bi cijelu godinu producirao plaće za zaposlene – navodi Buljubašić, te ističe kako se tada dogodio obrat.
– Najednom HSLS i SDP, odnosno neke njihove tehnomenadžerske struje, nisu bili za skrb o našim sugrađanima treće dobi, nego su tražili hotel, koji bi se, naravno, prodao, a novac vrlo brzo potrošio i mi ne bismo imali ništa. Što je najzanimljivije, našu ideju o domu podržale su oporbene stranke, HDZ koji je vodio Zvone Puljić te HSP-ov Zoran Kastropil, koji je iznio i financijski izračun isplativosti, koji je bio na strani opcije za dom. Ali, na koncu, izbačeni smo iz igre. Ipak, za priču se zainteresirao tadašnji premijer Zlatko Mateša, koji je ljetovao u Stobreču i šetajući došao do hotelskog kompleksa na Duilovu, te poručio kako bi hotel mogao postati dom ako Grad pošalje Vladi elaborat o promjeni djelatnosti. Nažalost, nije bilo političke volje na gradskoj razini. No oko inicijative ASH-HSU-a digla se gungula, nama su u stranku dolazili ljudi i pitali kad će dom, čak smo organizirali i peticiju kojom smo prikupili 45 tisuća potpisa, a pored doma na Duilovu, zahtijevalo se poništenje pretvorbe i privatizacije – kaže Mate Buljubašić, te seli priču u 2024. godinu, kad su ovu ideju pred hotelom "Zagreb" javno iznijeli u ime Građanske inicijative "Split je naš" Marina Kovačević i on.
Skandinavski model
– Nas i novinare potjerao je čovjek iz "Pletera" koji upravlja imovinom MORH-a, no bilo nam je važno vratiti ovu priču u javnu domenu, u čemu smo uspjeli. I zašto sad ovo sjećanje? Pa stoga jer danas Davor Matijević i Ante Zoričić prisvajaju sebi inicijativu koja je krenula davno prije nego su oni ušli u politiku, a i inače trče za mnom. Naime, i ideja o parkiralištu u parku pokraj KBC-a na Firulama je moja, a oni su uletjeli – primjećuje Buljubašić, koji i za budući dom ima nove ideje.
– Potpuno se slažem s našim vrhunskim intelektualcem Ivom Babićem, koji je rekao kako grad nisu građevine, nego ljudi. Tako bi se, prema skandinavskom modelu, na Duilovu, osim doma za osobe treće dobi, u jednom dijelu mogli smjestiti i studenti, pa čak i vrtić, ima mjesta za dogradnju. To bi bila antidepresivna terapija za starije osobe jer ne bi gledali u nebo i stabla nego u mlade ljude. Tako nešto nedavno je izjavio i premijer Plenković, mora bit da je i on čitao isto što i ja. A na Duilovu postoji velika mogućnost nadogradnje doma za jedan kat i još jednu zgradu, tako da je lokacija idealna. Nismo mi bili ludi prije trideset godina kad smo to primijetili – zaključuje Mate Buljubašić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....