StoryEditorOCM
Split(NE)OBIČNA ZGODA

Laborantica iz splitske bolnice ne može doći sebi; žena je odvela muža na onkologiju, ogrebala joj auto, a onda je...

Piše Mirela Goreta
5. kolovoza 2026. - 08:39
IlustracijaNikola Vilic/Cropix
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Raznorazne priče s bolničkog parkinga u Splitu godinama su tema kako samih pacijenata tako i zaposlenika KBC-a koji, osim što muku muče s pronalaskom adekvatnog prostora za ostavljanje vozila, nerijetko ostanu zatečeni oštećenjima na svojim automobilima u režiji nepoznatog počinitelja.

Usprkos novoj prometnoj regulaciji unutar kruga bolnice na Firulama parking i dalje ostaje ogroman problem za sve oni koji moraju po zdravstvenu uslugu u KBC, a manevriranje između stiješnjenih, već parkiranih vozila nekad je prava noćna mora. Kad se k tome dodaju još uzrujanost i nervoza vozača zbog kašnjenja na dogovoreni pregled ili spoznaje o lošoj dijagnozi nerijetko se u takvim okolnostima za volanom gubi razum.

No, jedna aktualna priča s bolničkog parkinga toliko je oduševila zaposlenicu bolnice, laboranticu Ines J. L., i vratila joj vjeru u ljude da je odlučila odaslati u eter. A štorija je, govori nam, toliko pozitivno šokantna, da je neprestano prenosi i među kolegama na poslu…

- Nevjerojatno je koliko netko može biti čovjek u okolnostima koje su ga snašle - i dalje je u nevjerici Ines dok se prisjeća događaja, koji bi prošao mimo njezina radara da nije bilo časti i poštenja gospođe Nedjeljke J. iz Kaštela.

- Tog sam jutra, kao i svakog dana, došla sat ranije na posao kako bi pronašla parkirno mjesto u blizini Patologije. Tamo se previše ne kruži, auto mi je glanjc novo, Peugeot 2008 star svega dva mjeseca, pa nekako smatram da sam tu najsigurnija s parkingom. Da me nitko neće udariti... Prethodni automobil su mi do sada na bolničkom parkingu udarali pet, šest puta. Čak su mi razbijali i svjetla. I bilo je, naravno, nikome ništa. Jedno jutro nisam mogla ni po djecu u vrtić, a išla sam iz noćne, jer me zagradilo sa svih strana, a nitko nije ostaviti broj kako bi mogla nazvati. Ma bilo je svakakvih iskustava, toliko gadljivih situacija da čovjeku dođe da sve poravna bagerom. Ali ovakvo što nisam mogla ni sanjati - govori Ines.

S posla je tog dana krenula u 15 sati. Najnormalnije sjela u vozilo i otišla kući. Ništa nije primjetila, a imala je na braniku automobila, kasnije će se ispostaviti, malu ogrebotinu. Toliko, veli, sitnu da se u nju trebalo zagledati kako bi je se uočilo.

image

Oštećeni Peugeot 2008

Privatna Arhiva/
image

Oštećeni Peugeot 2008

Privatna Arhiva/

- Taman sam kod kuće završavala ručak, zove policija. Govori mi policajac:”Nemojte se prepasti, netko vas je udario”. Bila sam u čudu, pa valjda bi znala da me netko udario. I kaže mi kako se jedna gospođa, vozeći supruga na onkologiju, našla u prometnom čepu u krugu bolnice. Nije se mogla pomaknuti ni lijevo ni desno, pa je krenula u rikverc i naslonila se na moje vozilo. U tom trenutku nije imala kemijsku olovku kako bi ostavila broj na koji joj se mogu javiti. Odlučila je odvesti najprije supruga na onkologiju, a onda je prešla preko laboratorija, upravo gdje ja radim, znajući kako sestre imaju kemijsku olovku i da joj je mogu posuditi da zapiše broj na papirić što je i učinila. No, kad je s papirićem i brojem došla do mog auta, nije ga više bilo, jer sam u međuvremenu otišla kući. I što je onda gospođa napravila?! Nazvala policiju, prijavila da je oštetila vozilo s tim i tim registarskim brojem i zatražila njihovu pomoć u mojemu pronalasku. Možete li to vjerovati?! Svaka joj čast - govori Ines.

Kad je završila razgovor s policajcem, Ines je otišla pogledati svoj automobili...

- Mislim, jest, bio je ogreban branik. Ali nije to nešto previše. Naravno, kad imate novi auto, star niti puna dva mjeseca, žao vam je. Nazvala sam gospođu Nedjeljku... Mislila sam da će se možda moći samo obrisati ogrebotina, ali ipak je potrebno bojati, pa smo se našle sutra u osiguranju na procjeni. Famozna žena, duša, a što drugo reći. U svoj svojoj nevolji, ona je išla mene tražiti. Zvati policiju... Nevjerojatno. I bila je toliko uporna u želji da me pronađe. Još uvijek ne mogu vjerovati da ima tako dobrih i poštenih ljudi – kaže Ines. Koliko je gospođa Nedjeljka bila pedantna u preuzimanju odgovornosti za nenamjeran čin govori i činjenica da je na procjenu štete stigla s fotografijama cijelog vozila koje je ogrebala.

- A što reći nego, gospođo Nedjeljka, kapa do poda – zadivljena je njezinim potezom Ines J. L..

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. kolovoz 2026 08:42