Popriličnu je buru na splitskom Redditu izazvala jedna objava koja se tiče (ne)mogućnosti obavljanja sakramenta krštenja, a autor je priupitao tko bi mu u gradu mogao krstiti dijete s obzirom na to da je - nevjenčan.
- Zakonik kanonskog prava kaže da se može krstiti svaka osoba koja još nije krštena, u bilo kojoj dobi života. Za malo dijete traži se pristanak roditelja (barem jednog) ili zakonitog skrbnika te "opravdana nada" da će dijete biti odgajano u katoličkoj vjeri. Ako roditelji nisu praktični vjernici ili uopće nisu kršćani, župnik može tražiti dodatna jamstva (npr. baka/tetka vjernica koja će ga vjerski odgajati). Krsti se prema mjestu prebivališta, a ne bilo gdje - detaljno su mu odgovorili u komentarima.
- Zašto uopće roditelji koji nisu imali potrebu imati vjenčanje u Crkvi imaju potrebu krstiti dijete u istoj toj Crkvi? To je pitanje koje i svećenici postave i odbiju krstiti dijete, ali ne trajno, već do trenutka kad ono samostalno može donijeti takvu odluku ili dok roditelji ne obave što trebaju u crkvenom smislu - nadovezao se drugi korisnik.
Splitski župnici jasni
Zato smo kontaktirali nekoliko splitskih župnika u vezi s ovom dilemom i svi su nam redom rekli da do sada nikad nisu odbili dijete za krštenje.
- Primjenjujem odredbe Crkve, a ako je neki složeniji slučaj, tražim pojašnjenje od Ordinarijata - kaže nam don Mario Matković iz Žrnovnice, a slično veli i mejaški župnik don Hrvoje Dragun, koji tvrdi da kod njih nema nikakvih posebnih odstupanja od onog što Crkva naučava.
- Do sada nismo imali poteškoća oko krštenja. Svaku osobu, ili par, primim, saslušam i redovno nađemo rješenje. Nije se dogodilo da je netko odbijen. Nema generalnih odrednica, svatko je jedinstven pa mu tako nastojim i pristupiti - jasan je i don Ivan Terze, župnik u župi Presvetog Srca Isusova na Visokoj.
Moguća odgoda
Inače, sam postupak krštenja djeteta u Republici Hrvatskoj, pa tako i u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, strogo je definiran Zakonikom kanonskog prava, a kako bi dijete bilo kršteno u Katoličkoj crkvi, prvi i osnovni preduvjet je pristanak barem jednog roditelja ili osobe koja ih zakonito zamjenjuje.
No, u praksi ako se jedan roditelj aktivno i oštro protivi krštenju, župnici često zauzimaju oprezan stav. Strah od stvaranja dubokog razdora u obitelji ili nemogućnosti osiguravanja vjerskog odgoja u neprijateljskom okruženju može navesti svećenika da odgodi krštenje dok se ne postigne barem prešutna suglasnost. Cilj je izbjeći situaciju u kojoj sakrament, koji bi trebao biti čin zajedništva, postane izvor dugotrajnog sukoba, ako ne i nasilničkog ponašanja.
Osim same privole, kanonsko pravo nalaže da mora postojati utemeljena nada da će dijete biti odgajano u katoličkoj vjeri. Ako takva nada potpuno nedostaje, župnik ima ovlasti, pa čak i dužnost, odgoditi krštenje dok se ne steknu potrebni uvjeti, uz prethodno obrazloženje roditeljima o razlozima takve odluke.
Posebna pozornost u kanonskom pravu posvećena je izboru kumova, koji ne predstavljaju samo svjedoke obreda, već duhovne pratioce djeteta. Da bi netko mogao biti kum na krštenju, mora imati navršenih šesnaest godina života, osim ako biskup nije odredio drugu dob ili župnik smatra da postoji opravdan razlog za iznimku. Kum mora biti katolik koji je već primio sakramente svete potvrde (krizme) i prve pričesti te mora živjeti životom u skladu s vjerom i zadaćom koju preuzima.
Krštenje se smatra vratima u sakramentalni život, no ono nije automatsko pravo koje se podjeljuje bez ikakvih preduvjeta. Prema nauku, odluka svećenika uvijek bi trebala biti motivirana brigom za duhovnu dobrobit djeteta, a ne kaznom za roditelje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....