Nije pretjerano reći da su prometni izazovi u Dalmaciji, za Vladu i resorno ministarstvo, puno veći nego u drugim našim regijama i da je jug Hrvatske, u tom smislu, priroritet svih prioriteta.
Razloga za to je pregršt: prvo; Dalmacija je tek prije četiri godine, otvaranjem Pelješkog mosta, postala jedno tkivo i fizički se konačno spojila s ostalim hrvatskim krajevima; drugo, turističke su brojke na jugu nakon tog iznimnog projekta "eksplodirale", što je dodatno opteretilo ionako lošu prometnu infrastrukturu; i treće, i možda najvažnije; tek se spajanjem Komarne i Brijeste osvijestilo da je Dubrovnik, kao naš najpoznatiji grad u svijetu, i dalje u nekoj vrsti slijepog crijeva, do njega se zna putovati i po cijeli dan.
Do Metkovića i Ploča brzo se stiže Dalmatinom, pa prelazi veličanstveni Pelješki most, da bi se nakon toga Jadranskom magistralom truckali do hrvatske turističke perjanice kao prije šezdeset godina, što nam i nije neka reklama.
Zato je Dubrovnik često ovisan o aviogostima, a i tu zna biti problema zbog neadekvatne ceste između grada i Zračne luke Čilipi.
U luci u Gružu je posljednjih godina nešto manji pritisak, jer je gradska uprava, zajedno s lučkim vlastima, odlučila primati goleme kruzere po redu i rasporedu, a ne odjednom, kako je to ranije bilo slučaj, što je je povijesnu jezgru znalo stajati kolapsa, a policiju i Hitnu pomoć posla preko glave. I da, treba li uopće napominjati da do hrvatskog turističkog rekordera ne vodi pruga, da u Dubrovnik i Konavle ne možete vlakom na ljetovanje, tamo vlakovi ne voze. To je turistima ponekad teško objasniti, a mi smo domaći ionako na sve oguglali. Željeznica nam je na razini dvadesetog stoljeća, ali ne njegove sredine ili konca, nego početka vijeka. Katastrofa.
Prometni čep u Zvonimirovoj
U Splitu, točnije na njegovim prilazima, sa sve tri kopnene strane, situacija je možda, ako ne gora nego ona na širem dubrovačkom području, a onda zbog većeg broja stanovnika zahtjevnija. Najbolje je preko Dugopolja i Klisa sići s Dalmatine, ali već kad dođete do Poljičke ulice, i kad vam se u sezoni pridruže automobili iz pravca Stobreča, naši i gosti, najradije bi odustali od putovanja prema gradu.
U špici ljeta ali, nažalost, ne i samo tada, najvećem gradu na istočnoj strani Jadrana s najvećom putničkom lukom, teško se ili nikako prilazi iz smjera Omiša, a situacija je tek nešto bolja kad je u pitanju brza cesta Trogir – Split. Ipak, najgore je u Solinu: tu u prometnom čepu "ispaljuju na živce" oni koji se vraćaju s kupanja iz Trogira, s Čiova, Rogoznice..., i oni koji su se iz Splita zaputili u tom smjeru.
Kad zapnete na čuvenoj Širini, o čemu je nedavno smišljena i pjesma kojom se hrabri vozače dok čame u koloni; Širini na kojoj se "proslavio" "Brodosplit" Tomislava Debeljaka koji je godinama bezuspješno gradio jednu običnu prometnu rampu, shvatite da ne možete ni ući ni izići iz grada bez pomoći policije.
To je frustrirajuće tim više jer ste na samo desetak kilometara od autoceste A1 koja vodi do Zagreba ili prema jugu, a kojom se "piči" više od sto na sat.
Solinski krkljanac nastaje najviše iz razloga jer Split nema zaobilaznicu poput Zagreba ili Rijeke, pa nerijetko sav promet s Jadranske magistrale, svi ti silni turisti koji možda nisu ni mislili poćiriti u Dioklecijanov grad, koji putuju negdje drugdje ili se vraćaju kući, bez ikakve potrebe i razloga završe u kolonama u perifernim četvrtima.
Da sve bude kompliciranije, s njima se onda na plus trideset "krčkaju" i Splićani, Kaštelani, Solinjani..., koji sudjeluju u lokalnom prometu, od kuće do posla, pa nitko nije zadovoljan: ni gosti koji su zapeli u krkljancu, ni domaći kojima za obavljanje svakodnevnih obveza više ne treba dvadesetak minuta, nego sati; sati u leru i vožnja mic po mic.
Tko, pak, ljeti čeka u Zvonimirovoj jer je trebao u centar grada, a ne u trajektnu luku, pa zaglavi satima u nepreglednoj koloni od Blatina do Pazara, sit je obećanja da će se to jednom riješiti, jer to "jednom" spominje se pola stoljeća i uvijek se vrte manje-više ista prometna rješenja, od kojih su neka, i laiku je jasno, neizvediva.
Splićanima i fureštima bilo bi puno lakše da funkcionira gradski metro do aerodroma. Gosti se ne bi gužvali u koloni na brzoj cesti Trogir – Split koja postaje "sporom" na spomenutoj Širini, već bi se čas posla provozali vlakom do Resnika i obrnuto.
Istinabog, par postaja tog simpatičnog hrvatskog S-Bahna, nadzemne željeznice, profunkcioniralo je, ali daleko je to od spajanja Splita i njegove zračne luke, koja je, eto, dobila novo ruho i dužu pistu, ali do nje se ne stiže tek tako, jer se nikad ne zna kad će taksist koji vas vozi zapeti u gužvi.
Alternativa je plovidba brodom od Divulja do splitske gradske luke, ali dojam je da se na toj liniji malo radi u svakom pogledu: infrastrukturnom, kadrovskom, tehničkom i marketinškom.
Pirija
Da kojom srećom glavna splitska gradska ulica ima svoj početak i kraj, da se Vukovarskom može "prošišati" od bivše Općine do Šina, grad bi prodisao jer je tu promet najgušći, jer se tako spajaju istok i zapad, ali ni to nije moguće.
Vukovarska se stotinjak metara prije City Centra pretvara u "piriju", a onda završava tik do glavnog ulaza u taj trgovački centar.
Iako se Split katastarski proteže sve do obronaka Mosora, do Sitna, faktički završava na Kili, jer dotle možete stići automobilom u prometnom kontinuitetu, ostalo su petljanije bez ikakve logike, smisla, koji mnogima koji žive u suburbiji, a rade ili školuju se u centru, zagorčavaju život.
Postoje li odgovori na ove probleme? Da. Ne stoji se u mjestu, traže se rješenja koja su u nekim slučajevima u visokoj fazi realizacije, negdje u projektnoj ili samo na teorijskoj, idejnoj razini. Ajmo, redom, od Dubrovnika prema Splitu, kako smo i počeli.
Brza cesta od Čilipa do Držićeva grada, izgradit će se kad: a) stanovnici Župe dubrovačke i gradski oci prihvate činjenicu da bi buduća cesta, unatoč rizicima vezanim uz izvore vode, floru i faunu, ipak trebala ići kroz to područje; ili b) kad se odbaci spomenuta trasa i pronađe (tehnički i financijski) adekvatna alternativa.
Što se autoceste do Dubrovnika tiče, natječaj za izbor izvođača radova je poništen, što znači da će se sve ponoviti, pa se gospari moraju naoružati strpljenjem.
Putujući Jadranskom magistralom sigurno ćete zastati u Omišu. I to ne samo zbog ljepote grada na ušću Cetine koja je iznimna, nego zbog činjenice da obilaznica nije u funkciji i da zato ulazite u kolonu koja se proteže sve do Splita! Tih dvadesetak kilometara ljeti zna trajati po tri, četiri sata!
Utjeha je da je projektirana cesta koja bi Omiš preko Poljica povezala s budućom splitskom obilaznicom i čvorištem kod TTTS-a, a problem što se Omišani bune da će probijanje tunela kroz gudure iznad grada izazvati odrone, a već ih je bilo i jako su opasni po ljude i njihovu imovinu, ali i naružiti bajkovitu sliku dalmatinske zeleno-modre oaze.
Kako vratiti sve na početak, a dozvole se ishoduju i novac je za gradnju osiguran? Kako udovoljiti biračima i struci? I koja struka je ta koja ima pravo: ona koja je projektirala postojeću trasu ili druga koja joj se žestoko protivi?
Luka i šetnica
U Splitu su tek teške zavrzlame na djelu. Promet bi profunkcionirao ako bi grad dobio još jedan ulaz/izlaz s autoceste. Tunel kroz Kozjak, u Vučevici, samo što nije gotov, kineski izvođač poštuje rokove, ali cesta do Kaštela vodi i preko legaliziranih (!) kuća i parcela čiji se vlasnici bune, a i kad prođe, završit će na magistrali gdje je ionako već "gužvovito".
Rješenje je, poručuju odgovorni, u mostu preko Kaštelanskog zaljeva. On bi trebao biti bypass do Stinica, ali i kad se sagradi, a do toga bi moglo proći i deset godina, dovući će silan promet na Ulicu Domovinskog rata koja vodi prema trajektnoj luci, autobusnom i željezničkom kolodvoru. Ima li za to rješenja ili o tome još nitko niti ne razmišlja?
Na Širini je Vlada Debeljaka izbacila iz igre, ali dok se uvede novi izvođač radova, proteći će vode Jadrom. I Vukovarska, koja će se produžiti do Šina i spojiti se s državnom cestom C8, pred realizacijom je, ali ona će imati svoju punu svrhu tek kad se u potpunosti dovrši splitska obilaznica, a rotor Mravinci omogući automobilistima s juga zaobilaženje Splita i priključak na Dalmatinu.
Kako i kada će se "proširiti" Zvonimirova da bi se lakše došlo do luke, do otoka, nitko sa sigurnošću (još) ne može reći. Isto je i s metroom. Predlaže se da prometuje iznad magistrale, da klizi mostom koji će držati stupovi, po uzoru na slične projekte po svijetu, ali zato bi trebalo porušiti neke kuće i otkupiti parcele, izvlastiti njihove gospodare, za što u Kaštelima, bar se aktualna vlast tako izjasnila, nema sluha.
Što je s lukama? E, tu stvari stoje puno, puno bolje.
Trajektna luka u Splitu stalno se proširuje. I omiška je dobila novo ruho i dimenzije, a sve je još "začinjeno" šetnicom.
Radi se na ribarskoj luci u ribarskoj Komiži, na redu je i luka Perna na Pelješcu, a proširuje se i luka u Bolu na Braču. U tijeku je prva faza izgradnje luke u Krilu Jesenice, a paralelno se izrađuje projektna dokumentacija za luku u Bajnicama.
U Šibeniku se nestrpljivo čeka otvaranje modernog putničkog terminala i izgradnja spojne obale Dobrika – Rogač, čime će se dobiti nova RO-RO rampa za pristajanje brodova.
U sklopu Lučke uprave Zadar, provode se radovi i pripreme na infrastrukturnim i ribarskim lukama diljem Zadarske županije. Duže se vrijeme priprema i gradnja velike luke od javnog značaja u Duilovu, između žnjanskih plaža i šetnice Duilovo – Stobreč.
Obnovljeni aerodromi
Zaključimo; silni su projekti započeti, u fazi su realizacije ili su već zaživjeli, a prije svega zahvaljujući novcu koji stiže iz EU.
Hrvatska kao turistička zemlja, čije gospodarstvo uvelike ovisi o tome kakva nam je sezona i potrošnja deviza, mora imati bolju prometnu infrastrukturu nego je to sada slučaj.
Posebno to važi za Dalmaciju, koja je u odnosu na Istru, u silnom deficitu. Ponavljamo, jako se puno uradilo kad je u pitanju lučka infrastruktura, obnovljene su ili se obnavljaju zračne luke (trenutno se odvijaju veliki radovi na aerodromu u Zemuniku op.a.), poput splitske i dubrovačke, ali poštena pruga, elektrificirana u cijelosti, koja bi povezivala sjever i jug Hrvatske i kojom bi kolao putnički i teretni promet, sanak je pusti.
Kad će projekti o kojima pišemo biti gotovi, s kojim i čijim novcem, jer i hrvatski su porezni obveznici zavukli ruku u džep, te tko će ih i po kojim uvjetima realizirati, znaju sudionici konferencije o prometnoj infrastrukturi Dalmacije u organizaciji našeg dnevnog lista. Inzistirat ćemo na konkretnim odgovorima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....