Nakon sjeverne sada je zaražena i južna strana Marjana. Agresivni nametnik se širi, i nitko ništa. Briga Puljka...

Već smo javljali o pojavi pajasena, izuzetno opasnog i agresivnog stabla, na sjevernoj strani Marjana. Upozoravali smo kako je potrebno hitno krenuti u rješavanje, odnosno uništenje tog,. kako ga zovu, smrdljivog oraha koji je na europsko tlo stigao iz Kine, gdje služi kao ukrasno stablo. Uzalud. To biljno zlo proširilo se u međuvremenu, sada smo ga snimili na južnoj strani brda. U pitanju su sada već pravi ‘nasadi‘ pajasena na potezu od crkvice Sv.Nikole do Botaničkog vrta, te sjeverno od starog židovskog groblja. Uskoro na tim prostorima osim pajasena neće biti nikakvog drugog raslinja.

Zašto je pajasen opasan? Radi se o drvu koje se izuzetno brzo, agresivno širi, u svim mogućim uvjetima, ne smeta pajasenu ni ekstremna vrućina, niti hladnoća, čak ni suša, nema nametnika koje bi ga zustavili ili barem ograničili širenje, a uz sve to uništavaja ostale biljne, potiskuje autohtonu floru, i ispod njega, kao i ispod drugog korova, alepskog bora, ali i kao ovog našeg običnog oraha, ne uspijeva ništa. Lišće sadrži neke otrovne spojeve (zbog čega ga niti stoka ne jede), a može izazvati alergijske reakcije samo od dodira na koži ljudi. I još nešto. Riješiti ga se nije nimalo lako.

Kako je napisao stručnjak Edi Družetić ‘suzbijanje pajasena je izrazito teško i zahtjevno jer ima veliku sposobnost regeneracije, što suzbijanje pretvara u višegodišnju borbu uz nesigurne rezultate. Mehaničko otklanjanje, paljenje, sječa i iskapanje, u praksi daje slabe rezultate. Izvjesnog učinka bi imalo piljenje čitavog nadzemnog dijela te stalna sječa ili košnja tek izniklih mladica, sve dok se korijen potpuno ne iscrpi...‘

Uglavnom, mašklini i pila nisu dovoljne.

A sada pitanje - a gdje su djelatnici Park šume Marjan? Gdje je prvi čovjek ustanove Marko Pejnović? Gdje je Puljkov ‘ombdusman‘ za Marjan Srđan Marinić? Očito nisu sposobni niti uzeti u ruke spominjani mašklin i pilu, a niti pronaći osobe koja bi to bila u stanju napraviti. Prekomplicirano je to. Svađe su njihov krajnji domet. S kime? Sa svima, prvenstveno s građanima Splita. 

I tako ti ljudi ostavljaju da se Marjan obnavlja sam (dobro, dobro, posadili su par, naravno, borova, to je njihov krajnji domet), pa kao rezultat imamo zapuštenu prašumu na Marjanu, koji tako postaje idealno stanište za širenje pajasena. Za kojeg je potkornjak mala beba.

I to je krajnji saldo Puljka i puljkov u protekle četiri godine na najvažnijem resursu grada Splita. Na Marjanu. Koji im služi tek za progodna fotografiranja, da mogu te svoje fotke zalipetat na Marmontovoj koju su pretvorili su PR ulicu. Strašno. Da zaključimo - još četiri godine takvog nerada na Marjanu bilo bi pogubno za to splitsko ‘sveto‘ brdo. I to Splićani moraju znati. Da nakon 18. svibnja ne bi bilo prekasno.