Naš Marko za novinarstvo je izgarao do zadnjeg dana, njegov redakcijski život bio je za film ili predstavu

Ode Marko u legendu. U narodnu predaju o novinarima kakve svijet digitalnih medija upamtiti neće. I kakve sam po sebi ni ne zaslužuje. Marko Didić, naime, ispekao je zanat onomad, u sumrak bivše države, kad se nije bjesomučno brojilo klikove i lajkove, a posao svodio na puko bdjenje uz računalo i prekrajanje vijesti(ca) s društvenih mreža. 

Taj novinarski as - jer baš tako bih te, prijatelju, volio osloviti u nekrologu što ga objavljujemo prije vremena - bio je od onih koji bi dali sve za temu na naslovnici i rekordnu nakladu. Nema te žrtve koju za to podnio ne bi. Bilo mu je stoga suđeno rudariti, crnčiti, kopati tamo gdje drugi neće i ponavljati da slava ne traje dulje od dana, da se već sutra za nju treba nanovo boriti. Istjerivati istinu na čistac. Dokazivati. A Marko s...