Oko Splita se kopa na sve strane, a građevince, u ovom našem poviješću bogatom bazenu, u korak prate arheolozi. Ponekad se nađu na mjestima na kojima ih ne biste očekivali, i gotovo svaki put se nešto pojavi iz zemlje pa naprave korak naprijed u rekonstrukciji života čiji je centar nekad bila antička metropola Salona, a od srednjeg vijeka Split.
Tako smo se našli – na Karepovcu, u arheološko-građevinskom điru s Antom Jurčevićem, ravnateljem Arheološkog muzeja, konzervatoricom Silvom Kukoč iz Konzervatorskog odjela, arheologinjom Majom Vidović, te inženjerima Hrvatskih cesta. Poprište je to, naime, velikih radova na izgradnji splitske zabilaznice Mravince – TTTS, četverotračne prometnice koja će jednim dijelom proći uz obod deponija škovaca, koji još uvijek poput ugaslog vulkana piri, tisuće galebova uz rub su kratera čekajući obrok, ali daleko je od nekadašnjih užasnih prizora razbacanog otpada i smrada.
– Radovi su počeli prije mjesec dana i mi smo se odmah uključili u potragu za arheologijom. Ovaj je predio, kao i sva okolica, dio golemog salonitanskog agera, područja na kojem se kroz svu povijest do današnjih dana odvijao intenzivan život, a od djelatnosti pretežno poljoprivreda.
Stoga je cijeli lokalitet premrežen seoskim putovima, a uz rub Karepovca prolazila je glavna rimska cesta koja je spajala Salonu i Epetij (Stobreč), te Žrnovnicu, a onda su se na nju spajali ovi manji putovi. Slična mreža prometnica kao i danas – kaže nam ravnatelj Ante Jurčević, dodajući kako je ovo nekoć plodno područje, nažalost, desetljećima zatrpavano najrazličitijim otpadom, ponajviše građevinskim šutom, kojeg je doslovno na sve strane. Ostalo je s vremenom prekrio bušak, putovi su postali potpuno neprohodni, a konture je otkrio veliki požar 2017. godine.
Pokazuje nam i pravo jedno brdašce obraslo travom, visoko desetak metara, za koje bismo se zakleli da je prirodno.
– Ma kakvi prirodno, čini ga građevinski otpad, i tako je gdje god ovdje zakopate – gorko se smije.
Silva Kukoč i Jurčević pokazuju nam put za Libovac, prema don Frani Buliću, antičko selo u kojem se rodio Dioklecijan. Taj je lokalitet još uvijek slabo istražen, premda su pronađeni ostaci antičke arhitekture i Silvanov žrtvenik.
Kroz maslinike kroz koje protiču procjedne vode s Karepovca stižemo na Rokalovo, mjesto na kojem su tragovi rimske centurijacije (katastarske premjere poljoprivrednog zemljišta), a ujedno i epicentar gradnje zaobilaznice.
Kamen za Salonu
U suhozidima maslinika su komadi fino klesanog kamena koji ukazuju na postojanje antičke arhitekture.
– Kad smo došli na lokaciju nije se moglo proći od raslinja, a kad je očišćeno, pokazao se u nekoliko dionica dobro sačuvani put koji je vodio od Kučina do kamena. Prema popločanju može se pretpostaviti da je iz kasnog srednjeg vijeka, između ploča pronašli smo magareće i konjske potkove, a pored puta antičku keramiku, dok se put koristio praktički sve do našeg vremena, očito dok je bilo poljoprivrede stoljećima su se njime služili jer je širok tri metra i njime može proći kar. Trasa je praktički mogla biti u funkciji od prapovijesti – navodi Ante Jurčević, a nadovezuje se Silva Kukoč.
– Kolega Ivica Pleština uz put je zapazio tragove obrade kamena koji je izgledao kao salonitanski, poslali smo ga na analizu prof. Ivi Donelliju, stručnjaku za kamen, koji je potvrdio da je to kamen upotrebljavan u Saloni, a dovlačio se iz obližnjih kamenoloma. Zamolili smo predstavnike Hrvatskih cesta i Strabaga da nam dostave jedan dio iz ovog malog kamenoloma, a taj nam je materijal predragocjen jer njime možemo restaurirati Salonu izvornim kamenom kakvog se ne može naći na tržištu – objasnila nam je konzervatorica Kukoč.
Uz kameni hrbat zatičemo restauratore Arheološkog muzeja u Splitu; Antu Antunovića, Borka Vješnicu i Duju Ordulja, koji potvrđuju kako je riječ o modrušu, kamenu kojim je popločavana Salona, od njega su izrađeni temelji amfiteatra...
– Modruš je tupinozni vapnenac čija je karakteristika da ga je lako brati iz kamenoloma, često je dovoljno samo odlomiti ploče različite širine po prirodnoj veni i minimalno ga obraditi. Nije posebno cijenjen, ali graditeljima Salone, kao i ovakvih putova, odlično je došao da ne moraju dovlačiti kamen s Brača – kažu restauratori.
Cesta do Omiša
A s nama su i dva mlada građevinska inženjera iz Hrvatskih cesta, Davor Perić, voditelj projekta izgradnje zaobilaznice Mravince – TTTS, koji je iskustvo stjecao na Pelješkom mostu, i Ante Glibota, koji je, među ostalim, zadužen i za podršku arheolozima.
– Riječ je o splitskoj zaobilaznici dužine dva i pol kilometra koja započinje na rotoru Mravince i završavat će na čvoru na TTTS-u, a u središtu je još jedan čvor na Karepovcu. Imat ćemo tri nadvožnjaka, tunel Gladnjicu, te most preko otpadnih voda. Rok za izgradnju je dvije godine, a riječ je o prometnici koja će u budućnosti obilaziti Podstranu, pa preko Krila i Dugog Rata voditi do omiškog tunela – kažu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....