Zašto je subotnji prosvjedni skup što ga je na Rivi organizirala Tordica propao, zašto je doživio fijasko? Iz prostog razloga što se nije trebao ni održati. Je li ipak dobro što se održao!? Iako se najavljivalo okupljanje na desetine tisuća prosvjednika, skup se na kraju sveo na realnih oko dvije tisuće, u najboljem slučaju za organizatore tek nešto više. Tolikom "masom" najekstremniji i najbučniji dio Torcide pokazao je i dokazao svu svoju nevažnost. Ne samo među građanima Splita već i unutar same Torcide. Pokazali su i dvoličnost, čak i više od toga. Dvolični su u pogledu države u kojoj žive, Republike Hrvatske, u koju se verbalno kunu, a na djelu pokušavaju rušiti njezin zaglavni kamen, red, mir i sigurnost kao ustavnopravni temelj i jamstvo bivstvovanja svih njezinih građana.
Osobe s posebnim ovlastima koje proizlaze iz ustavno-pravnog poretka hrvatske države – u konkretnom slučaju policija, državno odvjetništvo i (istražni) dio suda – do sada su ocijenili da je devet osoba prekršilo zakon kada je sa skupinom od 50-ak ili više zakrabuljenih onemogućilo održavanje kulturnog događaja u organizaciji SKD "Prosvjeta" u prostorijama splitskog kotara Blatine – Škrape. Po prijavi policije DORH je predložio, a istražni sudac toj devetorici odredio istražni zatvor u trajanju od mjesec dana. Koji može biti i znatno kraći, ali se isto tako može i produžiti. Ovisi o činjenicama koje će u sudskom pretpostupku biti utvrđene. "Šaljivdžije" iz Torcide, predvođene bivšim tajnikom udruge i prosvjednim ad hoc vođama, s hrvatskim zakonima se ne slažu. Oni bi te zakone, koji bi po ustavu trebali biti jednako primjenjivi na sve građane ove države, derogirali. Kako se ti zakoni mogu odnositi na ljude koje oni nazivaju braćom? Ne dolazi u obzir, zagalamili su i pred zgradom Županijskog suda u Splitu uz zahtjev da se njihovu pritvorenu braću odmah pusti na slobodu.
Koliko god kao građani bili nezadovoljni funkcioniranjem pravnog poretka u Republici Hrvatskoj, posebno zbog uvjerenja da pravna država ne funkcionira u svojoj punini i da se kroz sustav nerijetko pokazuje kako pred zakonom ima jednakih i jednakijih, neupitno je da se i u Hrvatskoj taj dio funkcioniranja države približava i sve brže hvata korak s EU državama u kojima se pravna država ne dovodi u pitanje. Dokaz tomu su pravomoćne sudske presude brojnim osobama koje su još donedavno obnašale i visoke političke dužnosti, uključujući i ministarske, pa se tako, dok nastaje ovaj tekst, čeka da se jedna od bivših ministrica zbog sudski pravomoćno dokazanog kriminala javi na odsluženje zatvorske kazne.
Ono što je puno zanimljivije iza fokusa neuspjelog subotnjeg prosvjeda Torcide i otvorenog istražnog postupka protiv njezinih devet pritvorenih članova je uistinu mizerni odaziv onih koje se pozivalo. Zašto se na poziv za prosvjed koji im je upućen u ime uprave te udruge nisu odazvali istinski navijači Hajduka, dobrim dijelom članovi Torcide? Kako to da se svega 5-6 sati poslije završetka prosvjeda na Poljudu, po službeno objavljenim brojkama, okupilo 22.500 gledatelja? Bar polovica njih su uvjereni torcidaši. Koliko je bio neprihvatljiv povod za prosvjed, svjedoči i podatak da se s Torcidom nije solidarizirala ni jedna navijačka skupina iz susjedstva. Za Torcidine vođe prosvjeda još poraznija je činjenica da im se nisu priključili građani, i među njima branitelji Domovinskog rata. Nekolicina "uglednih" s radikalne desnice nisu vrijedni spomena, osim da ih se podsjeti da ne idu pod istu ruku priča o nemjerljivoj ljubavi prema Hrvatskoj i porezni dug prema hrvatskoj državi.
Zašto je, dakle, odaziv izostao? Ljudi, prevršili ste mjeru, dodijali ste više tim svojim radikalizmom kroz koji se vide šupljine kao da je riječ o švicarskom siru. Ovomu narodu puna je kapa vas, jednako kao i ekstrema s političke ljevice i desnice u čija kola ste se upregnuli, koji vas hrane i za koje vi, potičući i skrivajući se iza nepromišljene mladosti, odrađujete najprljavije poslove. Pritom uspješno izazivate podjele u hrvatskom korpusu. I ovaj put, jednako kao prije 34 godine, kao i bezbroj puta kasnije, a tako će biti uvijek ubuduće, niste uspjeli niti ćete ikada uspjeti. Prije 34 godine počeli ste stvaranjem stranačkih vojnih formacija. Da je svaka stranka stvorila svoju falangu, od samostalne i međunarodno priznate Hrvatske ne bismo danas imali ni "H". U tom je kontekstu prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman posebno zaslužan jer je takve nakane sasjekao u korijenu. Što je u obrambenom rovu protiv agresorske vojne sile srpskog vožda Slobodana Miloševića proizvelo pomirbu i međusobno povjeravanje života djeca partizana, ustaša i domobrana i kroz Domovinski rat, kao točku na "i" višestoljetnih težnji hrvatskog naroda, stvaranje samostalne i međunarodno priznate Republike Hrvatske.
Hrvatska država i njezini građani su metaforička rijeka. Glavnina te rijeke je ona matica u sredini koja teče tiho i, unatoč povremenim pragovima na putu, ona beskonačno ide prema svojem cilju, ne osvrćući se na zapreke pristigle s lijeve ili desne obale. Toj matici pun je kufer tih zapreka pa se na njih više niti ne osvrće. Umjesto toga kroči naprijed.
Poput matice ove metaforičke rijeke, u subotu su se ponijeli istinski navijači Hajduka koji nikome ne dopuštaju da se njima manipulira, jednako kao i građani Splita. Svojom ogluhom na pozive organizatora prosvjeda, oni su poručili: Dajte, ljudi, zar nije dosta da nas i dalje tlačite? Ostavite nas na miru. Mi imamo važnijeg posla nego vama držati trublju u koju pušete. Mi te "Judine škude" kojima ste vi plaćeni ne želimo. Umjesto toga mi hoćemo raditi, privređivati, stvarati nove vrijednosti na kojima će rasti naša djeca u državi koja nam je jedina i najdraža. Vaš i naš vrijednosni sustav nije isti i zato ćemo vas i ubuduće zaobilaziti, kao što smo to napravili i prošle subote.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....