Nedavno smo pisali o "divljem" zemljanom, za kišnih dana blatnjavom parkingu uokolo zgrade Starčevićeva 32 i okolnih zgrada koje prije sliči za "valjanje svinja u blatu" negoli za stanovnike tog dijela grada. No, njihovi problemi su minorni kada vidimo probleme koje imaju stanovnici Sutroičinog puta (iza Srednje Pomoske škole), njih 30-ak koji tu žive u obiteljskim kućama, a koje je od Starčevićeve 32 udaljeno tek nekoliko stotina metara.
Oni žive gotovo u centru Splita, a asfalta nikada nisu vidjeli. Ne da nisu vidjeli asfalta, nego su "zatrpani" smećem, građevinskom šutom...
- Ja cijeli svoj život živim ovdje, iza Pomorske škole i cijeli taj moj život, evo već 58 godina do svojih kuća dolazimo blatnjavim putem, na koji nitko nikada nije stavio asfalt. Ne da nije stavio asfalt, nego su nam prije 25 ili više godina tu, ispred naših kuća, iskrcali građevinsku šutu, zemlju, kamenje sa gradilišta kada su gradili zgrade za branitelje, ovdje, pored Školskog poligona. I tada su rekli kako je to privremeno odlagalište, a eto to "privremeno" traje već 25 i više godina. Mi smo postali drugi Karepovac i to 10 minuta hoda od najstrožeg centra grada - kazuje nam Milan Barač, stanovnik Sutroičinog puta.
Brdo je, nije šala
Brdo građevinskog šuta koje je nastalo na tom području prije 25 godina nikada nije uklonjeno.
- I to je pravo brdo, nije šala. Nama bi bilo bolje da kupimo planinarsku opremu kako bi došli do svojih kuća, nego da vozimo automobile po ovom makadamu. Dio tih braniteljskih zgrada je napravljen na našoj Ulici Sutroičin put i to na onom djelu gdje su nekada prije bila polja. Zatvorili su taj dio puta i obećali da će napraviti novu ulicu.
Šta mislite jesu li nam napravili novu ulicu? Naravno da nisu. I sada dolaze ovdje kamioni i izbacuju neku zemlju, blato, smrad i odlažu u blizini naših kuća. Svaki dan dolaze. Ima cijevi, smrdi kanalizacija... U blizini se nalazi crkva Svete Trojice iz devetog stoljeća i ta je crkva upisana u registar najvrjednije spomeničke baštine RH, a ona je svih ovih godina okružena nemarom svih vlasti koje su se izredale od 2000-ih godina u Gradu Splitu.
Ova nova vlast je rekla da će nas osloboditi škovaca, pa eto čekamo što će oni napraviti i hoće li urediti ovaj dio grada. Živimo kao u najgoroj zabiti. Inače, ovaj dio iza Pomorske škole proglašen je zelenom zonom, koja se "zeleni", ma ne zeleni, nego "crveni" od srama, nereda, škovaca i nebrige onih koji su u proteklih 25 godina morali voditi brigu o svim stanovnicima Splita - kazuje Milan Barač.
Tu, iza Pomorske škole nekada su bila dva nogometna igrališta, gdje su učenici Pomorske škole imali satove tjelesnog odgoja i gdje su se na balotaškom terenu igrale balote.
- Sad su same rupe i škovace. Redovito plaćamo komunalnu naknadu, koja za mene iznosi 12 eura mjesečno, a što sam za to dobio? Ništa, ni ceste, ni asfalta, ni polupodzemnih kontejnera za škovace. Samo jedan kontejner u koji bacamo smeće. U pravom smislu riječi, ja kao rođeni Splićanin osjećam se u svom gradu, kao građanin drugog reda.
U tim zemljanim rupama koje naprave kamioni koji tuda prolaze ima, za kišnih dana, blata "do kolina". Ja se s ovim problemom borim od 2011. godine, šaljem dopise, zovem, molim, tražim pomoć, ali od nikoga ništa. Valjda će gradonačelnik Šuta i ovi njegovi riješiti ovaj problem i urediti ovaj dio grada za život. Prije se nešto i čistilo i vodilo računa, a sada, posljednjih godina ništa, isto kao da ne postojimo. Je, dobili smo jedno svitlo, valjda da ne bi upali u blato, ili ako upadnemo, da nas pronađu - pun je gorčine Milan Barač.
Noćni istovar šuta
Obraćao sa naš sugovornik i ovoj gradskoj vlasti.
- Jesam, poslao sam im mail 8. prosinca 2025. godine i rečeno mi je da se obratim komunalnom redaru, ali komunalni redar već zna za naš problem. Kamioni sa građevinskim šutom tu kod nas stižu i pod okriljem noći, iskrcavaju šutu i odlaze. Barem da stave neku kameru, pa da ih snimi kako to rade, pa ih kazne. Više ne znamo što da radimo, "ludi" smo - zaključuje Milan Barač.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....