Bez ikakve sumnje sada se može zaključiti kako je Stobreč poprište trenutno najvažnije arheologije u Hrvatskoj! Predviđeno je, naime da istraživanja ondje traju tri mjeseca, no kopa se godinu dana i senzacionalnim nalazima nema kraja.
Neke su se stvari pretpostavljale i prije istraživanja; da će se naći ostaci grčkog naselja Epetiona, te mlađeg, rimskog Epetiuma, ali svaki metar površine, stiješnjene između kuća u gusto naseljenoj i temeljito betoniranoj današnjoj jezgri Stobreča otkriva sve dublju povijest, arheolozi su doprijeli do savršeno očuvanih nalaza koji dopiru do 1600 godina prije Krista, što bi značilo da su iz vremena nastanka Tutmozisove sfinge na splitskom Peristilu!
Narod prije Ilira
Posebno je fascinantan nalaz prilično velike kuće iz tog doba, građene od gline i pruća s mnoštvom očuvanog keramičkog posuđa, u kojoj su živjeli pripadnici naroda koji su Stobreč naseljavali čak 1300 godina prije Grka, što bi značilo i prije Ilira, znači prije 3500 godina!
- I znanstvenu i širu javnost oduševio je prvi veliki nalaz, monumentalnog i savršeno očuvanog grčkog bedema čiji je dio kod zgrade "restorana" i ranije bio vidljiv, no pronašli smo i njegov nastavak prema zapadnu visok oko tri metra od golemih kamenih klesanaca, temeljen dijelom na drvenim šipovima zabijenima u pjeskovito tlo uz stobrečku obalu.
Iz tog razdoblja pronašli smo i temelje različitih objekata, ostatke zidova i ulica, a uočili smo i konstrukcije iz rimskog doba, odnosno rane i kasne antike. U nastavku ovih objekata, prema jugu smo našli ostatke struktura iz prapovijesnog doba, starijeg željeznog i srednje i kasne bronce.
Sve ove prapovijesne i povijesne faze pratili su nalazi ogromnih količina sitnih nalaza, od keramičkog posuđa i različitih alatki do nakita i kostiju životinja prema kojima možemo puno toga doznati o prehrambenim i svakodnevnim navikama tadašnjih stanovnika, a bilo je i nekoliko grobova – kažu nam arheolozi dr. sc. Marina Ugarković iz Instituta za arheologiju u Zagrebu i Eduard Visković iz tvrtke Kantharos, voditelji arheoloških istraživanja...
Međutim, ono što su nastavku istraživanja pronašli u drugoj sondi, prava je senzacija "na -entu".
- To je viša točka naselja za koju je arheologinja Aleksandra Faber pretpostavila da bi mogla biti grčka agora, dakle trg ili tržnica. Nažalost, grčki i rimski sloj na tom dijelu nalazišta "prebrisani" su erozijama ili razneseni kao sekundarni materijal za kasnije gradnje.
No, pokazao nam se sloj prapovijesnog naselja, iznenađujuće dobro sačuvan, u mnogim aspektima jedinstven u Srednjoj Dalmaciji, a vrlo rijedak na cijelom području Dalmacije koji potvrđuje da je čitav milenij prije dolaska isejskih Grka ovdje bilo naselje i to vrlo životno.
Riječ je o kući građenoj od gline i pruća, čiji su donji dijelovi zida sačuvani, poprilično velikih dimenzija, 4,7 x 8 metara. Našli smo ostatke nekoliko kućnih peći, savršeno očuvane keramičke posude, uvezenu keramiku s Apeninskog poluotoka, dječji grob... Možda ovi nalazi nisu tako atraktivni široj javnosti, ali za znanost i struku su od neprocjenjive važnosti jer su pronađeni materijalni dokazi, i to u sjajnom stanju, koji kontinuitet života na ovom području guraju puno dublje u povijest od dosadašnjih pretpostavki – objasnila nam je dr. Ugarković.
Pronađen je i jedan metalni predmet koji izgleda kao kaciga te antička zlatna ptičica duljine oko centimetra, koji su na restauraciji u splitskom Arheološkom muzeju.
Uvoz iz Italije
Po stobrečkom nalazištu kojeg su zadnje kiše napunile vodom i žitkim blatom vodi nas arheolog Niko Romac iz Instituta za arheologiju.
- Od kuće iz srednjeg brončanog doba sačuvani su nam glineni zidovi visoki najviše tridesetak centimetara. Gradili su ih tako da bi zabijali drvene kolce u kamene baze, ispleli bi ih prućem i obje strane premazali glinom. Slične strukture pronađene su na Braču, ali slabije očuvane od ove u Stobreču.
Na podnici smo pronašli ostatke nekoliko peći, moguće za hranu, te niz cjelovitih posuda - pladnjeve, šalice, vrčeve - koje su prava rijetkost. U podu je i grob tek rođenog djeteta, ali i jedan neobični predmet možda kultnog značenja: jelenji rog s udubinom na tri mjesta na kojem je ležala keramička posuda, a sve skupa je stajalo na vrhu jame ispred objekta.
Imamo i fino izrađenu ručku posude koju je kolegica s bečkog Instituta za arheologiju koja se bavi brončanodobnom keramikom na Jadranu, prepoznala kao uvoz iz Sjeverne Italije iz 13. - 14. stoljeća prije Krista, što svjedoči o živim prekomorskim trgovačkim vezama u prapovijesno doba.
Prema paljevinskim tragovima i položaju nalaza, možemo pretpostaviti da je kuća izgorjela u požaru; najprije je pao krov, a onda su se urušili zidovi – pojasnio nam je arheolog Romac, dodajući kako se prema ostacima ovčjih i kozjih kostiju, o kojima nas temeljem svoje analize obavještava dr. sc. Antonela Barbir iz Instituta za arheologiju može pretpostaviti kakva je bila omiljena ishrana "prastobrečana", a jedan dio janjeće vilice taman su iskopali u čast našeg posjeta. Vremena se mijenjaju ali ukusi ostaju isti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....