Koji god nam mjesec bio, Split uvijek pokazuje empatiju prema svojim malim i velikim bićima bez odgovarajuće roditeljske skrbi. I ove godine vlada takva atmosfera u splitskom Centru za nezbrinutu djecu "Maestral" koji, nažalost, među svojim zidovima piše ponekad vrlo teške sudbine.
Migrantske krize su samo dvije riječi koje šturo, rogobatno opisuju globalno stanje i probleme današnjeg svijeta. U praksi "Maestrala" migrantski tokovi označavaju povećanje broja djece stranaca, koji su postali korisnici njihove ustanove. Taj se broj u odnosu na lanjsku godinu povećao, veli ravnateljica "Maestrala" Jelena Burazin.
Ta su djeca, mahom bebice do dvije godine života, nevine žrtve neuspješnih pokušaja ilegalnih ulazaka njihovih roditelja u našu zemlju, ali i stranaca koji kod nas žive. Neka od te djece se nalaze u splitskom "Maestralu", tu rastu uz ljubav i pažnju teta. Još su mali, još dugo neće shvatiti kako su u našu zemlju ušli bez papira.
Ne zna im se ime koje su od roditelja dobili, ni datum rođenja, OIB, MBO, ni odakle dolaze. A došli su kod nas, kod nas žive, toplo im je, siti su, u čistoj robici. Oko sebe imaju svoje tete što o njima brinu, s kojima su progugutali, prohodali, počeli učiti prve riječi, na hrvatskom jeziku.
- U novije vrijeme zbog okolnosti u kojima živimo, susrećemo se s novim izazovima, zahtjevima za žurni smještaj nevine djece u pratnji roditelja uhvaćenim pri ilegalnim prelascima granice u našu zemlju. Ako stručnjaci Zavoda za socijalni rad nakon uhićenja roditelja procijene da oni ne mogu skrbiti o svojoj djeci, mi smo dužni pružiti im svu potrebnu skrb. Često imamo razne prepreke. Primjerice, ako su djeca starija imamo problem s jezičnom barijerom. Ako su mlađa, problem nam stvara neposjedovanje dokumentacije...
Naš je zadatak jasan, najvažnije je djeci osigurati napredak, rast i razvoj, što u ovakvim slučajevima zahtjeva dodatan trud. Koliko god administrativni dio bio zahtjevan, potrudimo se napraviti sve kako bismo riješili probleme. Tu su kod nas, asimilirali su se među ostale naše korisnike koje odmalena učimo prihvaćanju različitosti, od boje kože, jezika, pa i prehrambenih navika. Ali uvijek nam ostaje ona naša glavna želja, ta da se našoj djeci što prije pronađe adekvatna obiteljska sredina – veli ravnateljica Burazin.
Splitski liječnici velikog srca
Sva ta djeca su za djelatnike "Maestrala" njihove bebe, mali ljudi kojima treba pružiti svu potrebnu skrb. Između ostalog i liječničku, koja u regularnom zdravstvenom nam sustavu može za djecu bez imena, bez matičnog broja, biti iznimno otežana. Ali imamo mi naš Split, naše ljude koji uvijek uskaču kada je pomoć potrebna. U ovom problemu to su liječnici iz privatne splitske Poliklinike "Pediatri". Oni su za "Maestral" uvijek tu, za svu njihovu djecu, kakva god da gužva bila, u svakoj urgentnoj situaciji. I sve to rade od srca, bez financijske naknade. Svaka vam čast, ljudi.
- Za ovu djecu sustav još treba pronaći brojne odgovore, između ostalog, i one vezane uz nedostatak OIB-a i MBO-a, što nam otežava njihove liječničke preglede. Srećom, imamo krasne susjede pedijatre iz Poliklinike "Pediatri" koji nam uvijek uskoče i omoguće zdravstvene preglede za našu djecu dok ne steknu uvjete za svog pedijatra. Važna nam je suradnja sa zdravstvenim sustavom, obrazovnim, predškolskim ustanovama. Djeca "Maestrala" su, ne zaboravimo, odgovornost cijele zajednice – kaže ravnateljica.
Ali čekajte, imamo mi i prekrasnih vijesti, sjećate se one tri bebice koje su nam u lanjskom prosincu u "Maestral" stigle direktno iz splitskog rodilišta. Ta je priča duboko dirnula brojna srca diljem Hrvatske. I da znate, te tri mrvice su kroz nekoliko mjeseci pronašle obitelji. Našle su svoje ljude!
Ravnateljica Jelena nam je s radošću potvrdila kako zahvaljujući pravovremenim odlukama područnih ureda i suda, ta djeca imaju obitelji. I neće imati problema s privrženošću jer su odrasli, kaže ravnateljica, koji su bili odgovorni za njih, preuzeli na vrijeme tu odgovornost.
- Svi smo najosjetljiviji na bebe, a mi imamo odgovornost i privilegiju da svako malo postanemo dom za one tek rođene. Sretni smo kada se zadrže tek par mjeseci i kada im stručni radnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad pronađu bolje rješenje u vidu povjere trećoj osobi ili udomitelje-potencijalne posvojitelje.
Presretni smo što su naše mrvice vrlo brzo dobile svoju obitelj. To je ono što stalno govorimo, u našem domu našim korisnicima nikada neće nedostajati topline, ljubavi, pažnje, razumijevanja. Ali ništa na ovom svijetu ne može zamijeniti obitelj. Tome težimo – kaže.
I to bi, ako nam se dopusti kazati, trebala biti mantra kojom bi se morale voditi tijela i stručni timovi koji odlučuju o budućnosti djece iz ustanova ovakve vrste. Svjedočimo golemim ustupcima koji se čine prema roditeljima koji su samo fiktivni roditelji. To su roditelji što svojoj djeci na boravku u "Maestralu" daju lažnu nadu kako će jednom opet biti obitelj. Svjedočimo nemilom, bespotrebno dugom vremenu koje im se uporno, uzaludno daje. Godine prolaze, a njihova djeca ostaju u domu, mnogo njih tu dočekaju punoljetnost. Dom im je uvijek ostao jedina prava obitelj. Papiri, dugotrajna čekanja na odluke, sustav koji griješi, čeka, odugovlači. Vrijeme prolazi. Djeca gube šansu za obitelj.
Ne odugovlačite, dajte im šanse za obitelj
- Teške su to situacije. Mislim kako bi određene stvari definitivno trebalo mijenjati. Činjenica da se mame javljaju svojoj djeci, našim korisnicima, ne mora značiti da će rezultirati spajanjem obitelji. Ne mora značiti ni da one mogu njima priuštiti ono što djeci uistinu treba. U tom čekanju da se promijene, djeca rastu, djeca tako brzo rastu.
U tom čekanju brzo dođe i punoljetnost. Za sve to vrijeme djeca se lišavaju prava na pravu obitelj, onu koja će im pružiti sve ono što samo obitelj u svom okružju pružiti može. Treba nešto mijenjati, ne možemo toliko vremena gubiti na čekanja da se roditelj promijeni, davati mu toliko šansi. Nije pošteno prema djeci. Ako će djetetu biti bolje na drugom mjestu, onda treba presjeći odluku što prije i roditelja lišiti roditeljstva. Ako se nađe odgovarajući udomitelj, dajte mu šansu za obitelj – kažu nam u "Maestralu".
Pod krovom "Maestrala" živi više od stotinu djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi i ne samo iz Splitsko-dalmatinske županije, već iz cijele Hrvatske. Djelatnici kažu kako im je cilj imati što manji broj korisnika na smještaju. I voljni su, spremni ako i postoji potreba za žurnim izdvajanjem, brzo pronaći bolje rješenje od života u domu. Dok se to dogodi, tu su za svako dijete koje je u svojoj biološkoj obitelji na neki način ugroženo, i u potrebi mu otvaraju svoja vrata i srca.
- Brojna su to djeca, ona kojoj je sreća okrenula leđa u ranom djetinjstvu, ili su imali sreću i došla u "Maestral". Svaki dolazak novog djeteta je strepnja tom djetetu, ali i svoj drugoj djeci koja ga dočekuju u domu. Sve to su mali heroji, koji se u najranijoj dobi susreću s teškim prekretnicama, s brojnim pitanjima, s velikom nesigurnošću.
Rekli bismo mi odrasli, dobili su loše karte pri rođenju. Ali oni uz pomoć svojih odgajatelja i svih zaposlenika "Maestrala" traže bolje karte, i dobivaju bolje prilike. Iako treba vremena da daju povjerenje zaposlenicima, jer su to djeca koja su od onih koji su im trebali pružiti sve, njihovih roditelja, dobila razočarenja.
Kako onda vjerovati drugim odraslima, onima u ustanovi?! Postupno se stvara povezanost, bliskost, neopisive veze. Naši maleni obožavaju svoje tete, odgajateljice i medicinske sestre koje intenzivno brinu o njima. Naši odgajatelji se intenzivno bave s djecom i teško im može išta promaknuti. Djeca u pubertetu se bune na granice, a ipak najviše vole svoje odgajatelje koji im postavljaju granice i grade odnos – veli ravnateljica.
Intenzivno se i trude da se u našem društvu shvati činjenica kako su djeca u "Maestralu" poput svakog drugog djeteta, prave male riznice potencijala. Budu i frustrirani kada im na smještaj dođe dijete koje već ima izrazit poremećaj u ponašanju, krade, tuče se, konzumira opojna sredstva…
Dijete kojem treba intenzivan rad sa socijalnim pedagogom što nije u djelokrugu rada "Maestrala". Zbog takvih krivih procjena i smještaja, takvo dijete ne dobije potrebne tretmane, a djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi se poistovjećuje s takvim pojedincima.
Ponosna djeca ‘Maestrala‘
- Još uvijek se zna čuti ‘ako ne budeš dobar ići ćeš u dom‘. Uvijek ističemo da u naš dom dolaze dobra djeca čiji roditelji nisu dobri. Pokušavamo se boriti s brojnim predrasudama i osigurati našoj djeci potreban mir i sigurnost, kako bi vratili vjeru u odrasle, ostvarivali svoje potencijale, kvalitetno se školovali i zapošljavali.
Jako smo ponosni na naše studentice, ponosni smo na našu nekadašnju djecu koji su postali majke, očevi. Na sve mlade i sad već malo zrelije ljude koji su odrasli u Maestralu i koji se rado jave i dođu u svoj dom. Ponosni smo na naše djevojke koje žive u našim stanovima, rade, studiraju i redovito volontiraju s našom mlađom djecom u domu.
Upravo smo dobili najljepši božićni poklon od dječaka koji je prije sedam godina posvojen. Svake godine nam napiše pisamce, pošalje slikice, a ove godine je od svog džeparca pripremio darove za našu djecu. Lijepo je čuti od posvojitelja kako djeca imaju lijepa sjećanja na odrastanje u domu. To nam i jest osnovni cilj, pružiti djeci sve što je u našoj moći da im dani budu ispunjeni ljubavlju, zagrljajima, posvećenosti odgajatelja i stručnih radnika… I da im osiguramo okolinu gdje mogu razvijati svoje potencijale – priča nam ravnateljica Burazin.
Pokušavaju zaliječiti njihove tugice, rane, razočaranosti. Ponekad ide lako, a nekada i ne. Uče ih da postanu ljudi. U božićno vrijeme korisnika Maestrala mnogi se sjete. Sjete ih se uvijek, ali u ovo vrijeme osobito. Dobro bi bilo da ih se sjete i oni koji svojim odlukama usporavaju osnovnu dječju potrebu, biti u toploj, sigurnoj obitelji. Ne treba biti biološka, bitno je da je to topla, sigurna obitelj. Božić je pred nama, vrijeme je darivanja. I odluka. Jedna takva nekom djetetu može promijeniti cijeli njegov svijet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....