Pored kupališne zgrade, druga markantna točka uvale Bačvice, koja sve manje sliči na sebe, bila je Vila Rosina. Smještena na uzvišenju nad zapadnim dijelom kupališta, kitnjava crvena zgrada desetljećima je bila podsjetnik na ladanjska vremena ovog dijela Splita s početka XX. stoljeća. Izgradio ju je za restoran 1901. splitski trgovac Leonard Guina, radove je izvodila tvrtka Ivana Bettize, a 1931. godine kupuje je legendarni ugostitelj Mate Matić te ondje organizira varijetetski program i poznate plesnjake. Nakon Drugog svjetskog rata postaje društveno vlasništvo, a zadnja tvrtka koja je ondje imala urede je Union Dalmacija. Rosina je, vidjelo se izdaleka, premda još uvijek lijepa, odjevena u glazirane opeke s ukrasnim elementima, te okružena zelenilom i visokim zidom s balustradom, dočekala naše vrijeme u groznom stanju, napukla od prizemlja do krovišta.
Rušiti ili spašavati?
Kupuje je 2009. godine Željko Kerum koji procjenjuje kako bi je trebalo srušiti i iznova faksimilno izgraditi no tome se protivi Hrvatsko vijeće za kulturna dobra budući da je zgrada zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro i 2010. godine određuju da nema rušenja, nego je treba obnoviti. U to vrijeme konzervatorski elaborat izrađuje Ivo Vojnović koji upozorava na narušenu statiku i daje preporuke za obnovu i zaštitu.
Izrađeno je još nekoliko elaborata, poput konzervatorsko-restauratorskog elaborata tvrtke Neir, te glavni projekt statike inženjera Nevena Kunjašića. U međuvremenu Rosina mijenja vlasnike; 2014. kupuje je Marina Wallner, te naručuje idejno rješenje hotela prema projektu Jurice Jelavića u cik-cak obliku koji okružuje Rosinu, a potom je u vlasništvu Tomislava Mamića i tvrtke Tommy, koji će po svemu sudeći i dovršiti hotel u nešto smanjenim gabaritima u odnosu na izvorni projekt, te obnoviti Rosinu.
Pod prepoznatljivo Rosinom, koja je temeljito "sastrugana" od ukrasa, prekrivena skelom i bez krova, nalazimo se s Hrvojem Vuletićem i Majom Zelić, konzervatorima iz splitskog Konzervatorskog odjela koji od od studenog prošle godine nadziru obnovu.
- Kad smo ušli u Rosinu stanje je bio jako loše, posebno statički, posvuda su se protezale duboke pukotine od vrha do dna zidova, krovište je prijetilo urušavanjem, drvena međukatna konstrukcija je propala, čak je popucalo i unutrašnje kameno stubište. Zgrada nije temeljena na čvrstome tlu, zapravo je postavljena na svojevrsni laporasti nasip, građena je bez armirano-betonskih ojačanja ili konstruktivnih elemenata, zidana od opeke. K tome, tonula je i naginjala se u jednu stranu – opisuju nam Maja i Hrvoje, uz naš laički komentar kako ju je bilo lakše srušiti pa ponovno graditi nego spašavati. Ali Rosina - ono što je od nje ostalo - je ipak spašena, evo kako:
- Izgrađeni su armirano-betonski podtemelji zgrade i okolnog tla kako više ne bi tonula, nalivena je temeljna ploča, a s unutrašnje strane zidovi su ukrućeni metodom sličnom torketiranju - armaturnim mrežama koje se šprica posebnim betonskim smjesama. Na temeljnoj ploči postavit će se konstrukcija za dizalo, drveni pod prve etaže bit će zamijenjen armirano-betonskim, dok će krovna konstrukcija ostati drvena i pokrivena kupom kanalicom - objasnila nam je Maja Zelić.
Izlog tvornice Gilardi Bettiza
Ovaj zahvat čak je i jednostavan prema poslu koji čeka restauratore predvođene Petrom Perlain iz tvrtke Neir.
- Vila Rosina svojevrsni je showroom tvornice cementa Gilardi-Betizza koja je djelovala na prostoru današnjeg hotela Marjan. Na kući, osobito na pročelju sva je sila dekorativnih elemenata iz kataloga tvornice. Od prepoznatljivih glaziranih opeka, preko medaljona, reljefa, luminara, tornjića-ozračnica, do balustrade koja je na visokom kamenom zidu okruživala zgradu. Nažalost svi ovi elementi nisu preživjeli zub vremena, posebno zbog posolice i višegodišnjeg neodržavanja. Glazirane opeke su skinute jer ih je velika većina napukla ili čak smrvljena, no pronašli smo identične i bit će ugrađeni na fasadu. Restauratori će uzeti odljeve svih ostalih dekoracija, ponovno ih izgraditi u suvremenim materijalima i vratiti na svoje mjesto. Također će biti obnovljena kamena skalinada s juga i drvenarija vrata i prozora. Tri ostale fasade Rosine su bile bojane u crvenom bojom i nisu tako reprezentativne kao pročelje, čak ni okviri prozora nisu kameni nego betonski, a vratit ćemo i stražnji ulaz koji je bio zatvoren. Bit će potrebno i učvrstiti visoki kameni zid iznad ceste koja vilu dijeli od kupališta, dok će interijer biti posebna priča i pokušat će se rekonstruirati u izvornom obliku. Vila će ostati u izvornoj namjeni, ugostiteljsko-turističkoj – kažu nam konzervatori Maja Zelić i Hrvoje Vuletić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....