Sljedeća priča je priča o majci koja ima dva sina, od kojih stariji ima teškoće u razvoju vezane za senzoriku i mlađeg kod kojeg je tek primijetila određene elemente zbog kojih je zamolila pedijatricu da joj izda uputnicu za senzornu procjenu.
Tu počinje njezina "borba" sa sustavom, odnosno sa činjenicom da se na senzornu procjenu djece u KBC-u Split čeka do kolovoza ove godine i da postoji lista čekanja.
- Stariji sin ima poteškoća koje su povezane sa senzorikom, a na temelju određenih elemenata koje sam primijetila kod mlađeg djeteta zamolila sam pedijatricu da mi izda uputnicu za senzornu procjenu za to moje mlađe dijete. Pedijatrica je udovoljila mojem zahtjevu, a vjerujem da mi ne bi udovoljila da je taj zahtjev bio neutemeljen.
Iz KBC-a Split mi je odgovoreno da se moje dijete ne može naručiti na senzornu procjenu, jer ga na to treba uputiti psiholog te su mi tražili i njegov nalaz.
Kako ga nemam, željela sam dijete upisati prvo na pregled kod psihologa kada je već takva procedura. No, odgovoreno mi je da se dijete ne može naručiti ni kod psihologa ako ga na taj pregled ne uputi neki drugi specijalist iz KBC-a Split. Koji je to treći specijalist? - pita se majka koja je željela ostati anonimna i koja pokušava svoje dijete odvesti na tu bolničku pretragu.
Ona smatra da je procedura koju treba provesti prije nego što se ode na senzornu procjenu vrlo komplicirana.
- Uglavnom, smatram da je procedura neopravdano komplicirana te da me se takvim načinom onemogućuje da ostvarim djetetova prava, zbog čega sam prisiljena dijete odvesti na senzornu procjenu privatno.
Privatna senzorna procjena stoji otprilike od oko 100 do 180 eura, ovisno o tome u koliko odlazaka se vrši (donja granica je za dva dolaska, a gornja za četiri). Iznos nije zanemariv i vjerujem da ga ne mogu priuštiti svi roditelji, posebno danas, kada se suočavamo s nezaustavljivom inflacijom.
Vjerujem da djetetova pedijatrica ne bi uputila dijete na procjenu bez ikakva razloga. Postavlja se pitanje zašto je procedura toliko složena i je li to opravdano, tko o tome odlučuje, koliko vremena je zapravo potrebno da djeca ostvare pravo na senzornu terapiju ako im je ona zaista potrebna i što s onim roditeljima koji ne mogu platiti tu procjenu stručnjaka iz vlastitog džepa? Krše li se ovdje djetetova temeljna prava? - pita se majka koja ne vidi izlaz iz ove situacije.
Naravno, za pojašnjenje smo nazvali KBC Split iz kojeg smo promptno dobili i odgovor.
- Podsjećamo da je KBC Split ustanova tercijarne zdravstvene zaštite u kojoj se obavljaju najkompleksnije pretrage i zahvati te liječe bolesnici s teškim i rijetkim bolestima koji nemaju mogućnost dobivanja pomoći na općinskoj ili županijskoj razini. Svi naši zdravstveni djelatnici, pa tako i radni terapeuti, dio su šireg tima različitih specijalista koji sudjeluju u liječenju najtežih oblika bolesti.
Tako je u Klinici za dječje bolesti KBC-a Split zaposlen jedan radni terapeut prvenstveno kako bi obavljao radnu terapiju hospitalizirane djece. Dodatno, ovisno o mogućnostima, terapeut u Ambulanti radne terapije vrši radnoterapijsku procjenu i za nehospitaliziranu djecu, u sklopu koje se, ako je potrebno, čini i procjena senzoričke integracije. Zbog ograničenja prostora i kadra, trenutno su liste čekanja takve da se vanjski pacijenti upisuju za kolovoz 2025. godine - kazao nam je prof. dr. sc. Joško Markić, predstojnik Klinike za dječje bolesti KBC-a Split.
U KBC-u Split su itekako svjesni važnosti ove procjene pa su i poduzeli određene korake kako bi je olakšali svima kojima je ona potrebna.
- Svjesni smo važnosti ove procjene, a kako bi ona bila što brža i lakše dostupna djeci s neurorazvojnim odstupanjima, unutar Klinike za dječje bolesti uspostavljen je protokol o postupanju. Prema tom protokolu, neuropedijatar ili pedijatrijski fizijatar nakon svog pregleda dijete upućuje psihologu koji potom donosi odluku o potrebi pregleda kod radnog terapeut i/ili nekog drugog stručnjaka zbog dodatne rane razvojne procjene i savjetovanja. Senzorna procjena može se obaviti i izvan KBC-a Split, na županijskoj razini, također uz uputnicu liječnika primarne zdravstvene zaštite - pojašnjava prof. dr. sc. Joško Markić.
Djeca koja imaju potrebu za senzornom terapijom imaju subjektivan osjećaj doživljavanja svijeta oko sebe, imaju česte i neobične promjene raspoloženja, neusklađenost pokreta, nedostatak osjećaja za opasnost i često ozlijeđivanje, neosjetljivost na zvukove, poteškoće u učenju, isključivanje i povlačenje u sebe...
- Senzorna procjena može biti samo klinički pregled koji nije skup, a mogu se raditi, ako je to potrebno i neke dodatne pretrage. Svako dijete koje ima problema u razvoju, kašnjenja u razvoju treba tretman senzorne integracije, a taj tretman ovisi o stupnju kašnjenja u razvoju kod djeteta. Mi imamo djecu koja kod nas dolaze godinama, jednom tjedno, a imamo i one koji su tek počeli s tim tretmanom. Radi se o dugoročnom procesu i to nije nešto što se može provesti "preko noći" ili u pet dana - rekao nam je Ivan Lovrić, terapeut senzorne integracije iz "Play Gim", Centra za razvojnu podršku djece.
Jedan tretman senzorne integracije kod privatnika košta 35 eura i traje 45 minuta i obavlja se svaki tjedan. Da bi se vidio nekakav napredak kod djeteta, potrebno je minimalno šest mjeseci, što znači da bi šestomjesečni tretman djeteta koštao 840 eura.
- Djeca borave u jednoj igraonici, odnosno bitno je da dijete ima okolinu i prostor gdje može izvoditi one aktivnosti koje kod kuće, zbog skučenosti prostora ne može izvoditi. Mi u našoj igraonici imamo žičaru, umjetnu stjenu, ljuljačke..., odnosno sve ono na čemu se neko dijete može igrati na nekom igralištu.
Njihov problem, zbog čega i dolaze kod nas je što ta djeca ne znaju upotrebljavati te sprave, odnosno ne znaju se igrati i mi ih učimo kako da se igraju, odnosno kako da se ponašaju u takvom okruženju. Igra je osnova razvoja svakog djeteta i zbog toga je i potrebno jako puno raditi s njima - navodi Lovrić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....