Pukar Tamang 33-godišnji Nepalac ima jedan veliki životni moto "Tko treba osobnu iskaznicu, kad ima člansku iskaznicu Hajduka". Iako dane provodi za stolom u uredu, prava titula, koja mu znači, ona je omiljenog Hajduka. Zakon o stranim radnicima omogućio mu je boravak, ali prava sloboda mu je biti "bili do srži".
Iz Nepala je u Hrvatsku stigao odmah nakon korone. Pročitao je nepalske novine i pogledao televiziju kako bi se informirao o Hrvatskoj, a nakon što je njegov biznis s prijevozom turista ugašen, odlučio je spakirati kufere i potražiti bolji život na Starom kontinentu. Pet godina je u Hrvatskoj, a Zagreb mu je bio samo testna vožnja, Split je, kako kaže, pravi odabir za njega, a jedino što mu nedostaje iz rodnog Nepala je obitelj.
– U trenutku kada mi se posao raspao najlakše je bilo otići raditi u Europu. Druge zemlje nisu izdavale vizu, ali Hrvatska mi je dala vizu. U Splitu su i ljudi i vrijeme super. Bio sam i u drugim dijelovima Hrvatske, ali Split je za mene najbolji – objašnjava nam Pukar Tamang koji radi kao administrator u agenciji za zapošljavanje stranih radnika u Splitu – "Globirò".
Pukar je jedan od mnogih 110 tisuća stranih radnika u Hrvatskoj s važećom radnom dozvolom, a procjenjuje se da će ih u idućih 10 godina biti i više od 400 tisuća!
– Očekujem tu brojku – kaže nam Mirko Latković, direktor u agenciji "Globirò".
Novi zakon o stranim radnicima donio je i nova pravila za poslodavce i veću zaštitu radnika. Uvedene su značajne promjene, a cilj im je usklađivanje s europskim standardima, ali i zaštita domaćih radnika.
– Novi zakon je odličan. Pozdravljam sve promjene zakona o strancima, ali zakon je donesen u pogrešno vrijeme. Donesen je skoro mjesec dana pred sezonu, da je donesen par mjeseci prije puno bi se lakše implementirao, imali bismo više vremena za pripremu ili, pak, da je donesen nakon sezone – objašnjava nam Mirko.
Dolaskom novog zakona dolazimo do problema, a to je da će se sami subjekti, odnosno poslodavci morati naviknuti da dolazak stranog radnika sada traje i do pola godine. Ne može se više zvati agencije za zapošljavanje stranih radnika 1. ožujka za nadolazeću sezonu. Također Zakon predviđa i da smještaj koji poslodavac osigurava mora biti određenog životnog standarda, ali i da stranac plaća najamninu ako ona nije previsoka u usporedni s neto plaćom i u odnosu na kvalitetu smještaja. Najamnina se ne smije odbijati od plaće.
A nas je zanimalo stoji li još ona da su stranici "jeftina radna snaga".
– Strani radnik nije jeftina radna snaga. Često je i poslodavcima skuplji od domaćeg radnika. Plaće moraju biti jednake kao i domaćim radnicima. Ali, recimo, strani radnik neće biti na istoj poziciji kao "domaći". Pogledajte samo sezonu u kojoj gotovo svi radnici imaju plaćen smještaj te obrok, na stranog radnika dodajte još i određenu proviziju agencije, dakle nikako nisu jeftiniji – objašnjava nam Mirko.
Papreni natpisi u medijima u kojima se spominje izdavanje dozvola za boravak i rad stranaca u Hrvatskoj, koje sežu i do cifre od 200 tisuća, kako nam objašnjava sugovornik, uopće nisu točne.
– Ne znači nužno da se dozvole odnose na strane radnike. Određeni strani radnik može imati više dozvola za boravak i rad. Na primjer našem kolegi (Pukaru Tamangu) ovo je već peta. Već je pet godina u Hrvatskoj i to se računa kao da je došlo pet kandidata za izdavanje dozvole, a zapravo je stanje drugačije, ista stvar je ako strani radnik promijeni posao zbog bilo kakvog razloga, opet se izdaje nova dozvola – nastavlja Mirko.
Split je limitiran što se tiče smještaja za strane radnike. Imamo ih samo nekoliko u gradu. Uvjeti su, kako kažu naši sugovornici, "humani", ali čuli su za slučajeve kad i nije baš bilo tako "humano".
– Bilo je svega, tako smo čuli. Ali mi od naših radnika nismo imali pritužbi – kaže nam Anita Rosić, također direktorica u istoj agenciji.
Za doći u Split nije poželjno samo imati člansku iskaznicu Hajduka, nego i znati malo jezika. Doduše engleski je prioritet, a na učenju hrvatskog se radi.
– Svi naši radnici pričaju engleski jezik, ali i prije nego što dođu ovdje imaju tečajeve hrvatskog kako bi se što lakše mogli integrirati u društvo. Mislim da se digla prevelika stigma oko stranih radnika u smislu nekakve opasnosti, ugrožavanja integriteta Hrvatske, što mislim da je pogrešno. Strani radnici nisu toliko raspoloženi za druženje s Hrvatima jer ih mi nismo prihvatili kako treba – objašnjava nam Anita.
U Splitu se, kako je i očekivano, najviše traži radnika za turističku sezonu, počevši od sobarica, čistačica, kuhara, konobara. Omjer je, kako su nam iz agencije objasnili, 70:30 u korist muškaraca.
Jedna od najvažnijih promjena koju donosi novi Zakon o stranim radnicima odnosi se na produženje trajanja dozvole za boravak i rad. Strani radnici sada mogu dobiti dozvolu i na razdoblje do tri godine, umjesto dosadašnjih godinu dana. Također, velika promjena uvodi obvezu testa tržišta rada prije nego što poslodavac može zaposliti stranog radnika.
To znači da će poslodavci morati dokazati da na hrvatskom tržištu rada nema dostupnih radnika za određeno radno mjesto prije nego što angažiraju stranca. Zakon je uveo kvotu od 8 posto zaposlenih hrvatskih radnika u deficitarnim zanimanjima i 16 posto u nedeficitarnima, što znači da na jednog domaćeg radnika poslodavac smije zaposliti do 12 stranaca ako je zanimanje deficitarno, ili 6 stranaca na jednog domaćeg radnika ako je zanimanje nedificitarno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....