Problem smeća odavno je poznat u Splitu. I nisu u pitanju samo djelatnici "Čistoće", nego i stanovnici Splita, od kojih se mnogi neodgovorno odnose prema otpadu, odnosno prema čistoći svoga grada.
Pored kontejnera ili pored polupodzemnih kontejnera, kojih je sve više u gradu, nije rijedak slučaj da nalazimo "cijeli stan", odnosno odložen namještaj, hladnjak, štednjak, televizor... ili građevinsku šutu, kada netko obnavlja stan. I najčešće takve stvari ispred ili pored kontejnera ostavljaju ljudi iz drugih kvartova, koji dolaze pod okriljem noći.
Naravno, tu je i problem nepropisno parkiranih automobila koji priječe kamionima "Čistoće" da uopće dođu do kontejnera.
Kako je to u svijetu, kako se odvozi smeće, kolike su kazne, porazgovarali smo s Reom Karninčić, Splićankom koja već 30 godina živi u Milanu i koja kaže da je Milano iznimno čist grad.
– U Milanu svaka stambena zgrada ima svoje kante za smeće. Nemamo mi kontejnere kao u Splitu – svaka zgrada ima čovjeka koji dolazi svaki dan očistiti unutrašnjost zgrade. Taj čovjek, koji dolazi svaki dan u 4 sata ujutro, otključa portun (haustor) i iznese kante vani.
Tada, odnosno vrlo brzo nakon toga, prolazi pokraj zgrade kamion gradske čistoće, odnosi smeće i kante se ponovno stavljaju u zgradu. Sve zgrade se u Milanu zaključavaju, svaki stanar ima ključ i nemoguće je da netko izvana u naše kante, odnosno kante moje zgrade, ostavi svoje smeće. Kada su u pitanju kuće s manje od četiri stana, važno je istaknuti da oni sami iznose svoje smeće ispred kuća i ponovno vraćaju kante u zgradu, kada smeće bude odvezeno – kazuje Rea Karninčić.
U Milanu su redovne i inspekcije koje kontroliraju sadržaj kanti.
– Da, vrlo su redovite. Obilaze zgrade i kontroliraju sadržaj kanti. Tako, ako u kanti za staklo imate papir ili biootpad ili obrnuto, kazna iznosi 66 eura. Svaki portun ima kantu za staklo, papir, plastiku, biootpad – pojašnjava naša sugovornica.
Kod nas u Splitu, najčešće, kada netko "izbacuje stan", odnosno namještaj, to ostavi ispred prvog kontejnera i ode kao da se njega to ne tiče. Kako je to u Milanu?
– Kada netko u Milanu izbacuje namještaj iz kuće, nazove drugo komunalno poduzeće i pita ih kada će proći kroz ulicu u kojoj stanuje. Oni to kažu, pošalju barkod, koji moraš zalijepiti na namještaj koji si izbacio ispred zgrade i tada pokupe taj namještaj. Zašto barkod? Pa iz jednostavnog razloga jer taj barkod znači da je neka osoba dogovorila odvoz tog namještaja, a ne da ga je onako na svoju ruku iznijela vani. Da ga je iznijela vani na svoju ruku, platila bi veliku kaznu, a inspekcije su redovite – naglašava Karninčić.
Što je s otpadom koji nije velik kao namještaj, koji se ne može bacati u kućne kante?
– Takav otpad, koji nije baš glomazan, ali nije ni malen odvozimo na tri-četiri mjesta u gradu, gdje se nalaze reciklažna dvorišta, koja su na periferiji grada. Tamo postoje veliki kontejneri za elektromaterijal, biomasu... i tamo njihovi djelatnici kažu gdje što ubaciti – navodi Splićanka s milanskom adresom.
Što je sa šutom, tko nju zbrinjava?
– To mora zbrinuti onaj koji izvodi radove u nekom stanu. On je dužan reciklirati cijeli materijal, jer je tako u ugovoru navedeno. Nema ostavljanja šute ispred zgrada, jer bi izvođač radova platio visoku kaznu – govori Karninčić.
Koliko godišnje plaćate odvoz smeća?
– Iznos ovisi o kvadraturi nekog stana i o broju članova kućanstva. Tako se, recimo, za stan od 110 četvornih metara, u kojemu žive četiri člana obitelji, godišnje plaća za odvoz smeća oko 400 eura. Sve ovo funkcionira izvanredno dobro. Milano je čist grad i njegovi se stanovnici prema čistoći svoga grada odnose vrlo odgovorno – zaključuje Rea Karninčić.
{infobox–gray_full}578289{/infobox–gray_full}
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....