Građanska inicijativa "Split je naš!", odnosno Marina Kovačević i Mate Buljubašić, održali su u četvrtak na Korešnici konferenciju za medije povodom dolaska ministra Branka Bačića u Split i najave gradnje 1140 stanova za priuštivo stanovanje na toj lokaciji.
Mate Buljubašić zapravo je začetnik ideje o izgradnji stanova za priuštivi najam na ovoj lokaciji, predstavio je to još 1997. godine. No, nije bio baš prvi jer se ova lokacija spominjala još 1968. kao moguća lokacija za stanove za osoblje splitske bolnice. Kovačević i Buljubašić pozdravili su ovom prilikom to što se u sve umiješala Vlada jer smatraju da ovaj projekt predstavlja, kako kažu, konačni kraj monopola privatne stanogradnje na području Splita.
- Ugodno smo iznenađeni činjenicom da Vlada Republike Hrvatske preuzima stambenu izgradnju za priuštivo stanovanje u Splitu jer gradske vlasti to već godinama sustavno ignoriraju. Ovih 15 hektara državnog zemljišta na Korešnici namijenjenih za stanove za priuštivo stanovanje je jako dobra vijest za sve splitske podstanare, jer naš grad svakog dana napusti troje ljudi.
U mandatu svakoga gradonačelnika Split je napustilo 4000 ljudi, i više, i nitko za to nikada nije odgovarao. Iz tog razloga jako nam je drago da dolazi do ovakvih intervencija iz Zagreba - kazala je Kovačević, i dodala da je Split zahvaljujući lokalnim političarima u 30 godina izgubio više od 30.000 stanovnika.
Nema škole?!
Prema urbanističkom planu na Korešnici bi, kaže Kovačević, trebalo niknuti 1140 stanova za priuštivo stanovanje, od kojih su neki rezervirani za zaštićene najmoprimce. No, kaže da UPU vezano za Korešnicu nije uklesan u kamen, te da već na prvi pogled "bode oči" što tu nije predviđena škola, iako jesu neke druge stvari poput crkve, tržnice, vrtića...
- Kad smo se raspitivali u Banovini, u stručnim službama, došli smo do informacije da je škola u prvotnom planu bila predviđena, ali je izbačena. Ono što je jako bitno, s obzirom na to da se radi o stanovima za mlade obitelji, jest da za otprilike te tri tisuće, daj Bože, nove djece bude škola na Korešnici. To je nešto što je prvo i osnovno - navodi.
Mate Buljubašić prisjetio se kako je to izgledalo kada je prvi put predložio da se na ovoj lokaciji grade društveni stanovi, još prije 30 godina.
- Tada su me uvjeravali da je ovdje skuplja infrastruktura od stana, što bi donekle i stajalo, ali danas to više nije slučaj, zato što će upravo ovdje gdje mi stojimo, gdje je ovaj autoservis i ova ovdje cesta, proći i voda i struja i telefon i sve živo. Prema tome, ovdje će i bor imati kanalizaciju, a ne samo stan.
Ono što je problematično je što u Splitu, kao i drugdje, čovjek ne može opstati ako nema radno mjesto i stan. Ako nema stan, mora se iseliti. Ako nema radno mjesto, mora se iseliti. I zato je Split s cca 200 tisuća stanovnika došao na 160.000.
Recite mi koji grad nema i socijalnu stambenu izgradnju, kako je mi zovemo priuštivu, i privatnu imovinu. I neka ona bude, ali neka bude i alternativa, neka se monopol dovede u takvu situaciju da se stan ne može prodavati po 9,5 tisuća, nego da postoji nešto što će biti između ove ovdje stambene izgradnje i privatne, ovisno o lokaciji - rekao je Buljubašić.
‘Nećemo stati‘
Kaže da se svima uzaludno truditi da ih ometu u ovom naumu jer oni neće i ne mogu stati. Kaže da bi odustajanjem izdali sve ljude koji nemaju krov nad glavom, a čiji su roditelji izdvajali za stambenu izgradnju i nisu dobili stan.
- Split je do 1992. godine imao 86 tisuća zaposlenih. Od toga je izgradio 42 tisuća stanova. Svih 42 tisuća stanova je otkupljeno, a te pare su morale biti uložene upravo u ovakvu stambenu izgradnju, ali nisu.
Ne može jedan grad biti bez alternative, jer ako ga nema u taksiju, onda zašto bi ga imao u stanu? Vi se sjećate jer ste pratili događaje u Splitu, kad se pojavio Uber, kako su skočili splitski taksisti. Jer je do 100 kuna koštala vožnja do Stobreča, a Uber sad košta 5 eura - kaže Buljubašić.
Ističu da su svjesni toga da se dio stanovnika Žrnovnice buni i to ih ne čudi jer je gradska vlast često zanemarivala njihove potrebe, prvenstveno infrastrukturne. No, imali su, kaže Buljubašić, već prilike izraziti svoje nezadovoljstvo, kad su u Žrnovnicu došli i bivši gradonačelnik Ivica Puljak, Marijana Puljak, Bojan Ivošević.
- UPU za ovo područje je usvojen upravo u Osnovnoj školi u Žrnovnici. I svi oni koji sada iz Žrnovnice tvrde da su protiv, mogli su biti protiv, ali nisu.
Mogli su srušiti plan i onda mi danas ne bismo bili ovdje. Ali je plan, osim HDZ-a, izglasan odlukom većine u Gradskom vijeću Grada Splita. HDZ je bio protiv i vi ste svi to dobili u pozivu. Da se njih slušalo, ovo bi ostalo onome koji je to htio. A sad, kada ste mi to postavili pitanje, reći ću vam kako sam ja došao do saznanja o ovoj lokaciji.
Ja sam bio pionir u Hajduku, onda potom junior Mosora, pa sam ovdje trčao i znam ovaj teren. Ali su bila tri arhitekta i dva izvođača radova koji su zamislili da ovdje kupe tada zemljište po tisuću i pol kvadrata, da naprave vilu s bazenom, da se digitalno otvaraju vrata kada oni ulaze i izlaze.
I onda mi je jedan iz Žrnovnice, koji je obnašao jednu funkciju u mjesnoj zajednici, rekao: „Mate, zašto ti nudiš kulu i peradarnik kada imaš bolju lokaciju?“ Ja kažem: „Koju?“ I on mi kaže: „Ovu.“ I tako sam ja došao do ove lokacije - prisjeća se Buljubašić.
Žrnovčani ne žele projekt
Nadovezala se na probleme stanovnika Žrnovnice i Marina Kovačević.
- Žrnovčani već godinama čekaju jako puno infrastrukturnih projekata. Čekaju konačno da počne ulaganje u Žrnovnicu, koje nije samo pituravanje zidova i murala itd. Razumijem njihov strah da će velika količina novog stanovništva stvoriti ogroman pritisak na njihovu infrastrukturu i školu...
To su sve opravdani strahovi. Baš zato treba razgovarati sa strukom i treba te misli i strahove formulirati u konkretne probleme, konkretne zahtjeve prema struci, ali imati na umu i da je Žrnovnica sve ove godine odabrala ostati u Splitu. Da se Žrnovčani identificiraju i osjećaju kao Splićani. Otišla je Podstrana, otišao je Solin, otišla su Kaštela, čak se i Klis odvojio od Solina.
Ali Žrnovnica je ostala i, nažalost, zbog toga je zaostala. To nije uvreda Žrnovčanima, nego svim gradskim vlastima do sada. I Žrnovčani nisu krivi. Oni se jednostavno, zbog svojih dosadašnjih loših iskustava s Banovinom, boje ovog nekog, nazovi, novog vraga. Što to sada znači za njih, za njihove ove male, skromne infrastrukturne kapacitete. I s te strane je to opravdano.
Međutim, postoji također građevinski lobi koji bi rado na ovoj lokaciji gradio vile s bazenima koje bi bile praonice novca sumnjivog podrijetla. I postoji dio Žrnovčana koji bi to možda čak i pozdravili – da su tu vile s bazenima u kojima nitko ne živi, odlično. Ali, dajte molim vas, nemojmo to pakirati u nekakve suze za alepskim borovima i gusjenicama - zaključila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....